– Do sada nisam imao takoreći ništa, a sada još manje – opisuje Josip Hasija (38) iz Carevdara svoj život nakon što mu je prošlog utorka oko tri sata ujutro izgorjela trošna kućica od 30 kvadratnih metara i sve u njoj.
Kaže da je čuo čudno pucketanje u susjednoj sobi dok je popravljao prijateljev televizor, a kad je otišao provjeriti što se događa plafon je već bio u plamenu. Nazvao je majku Mariju (58) da obavijesti vatrogasce, čijeg broja se zbog šoka nije mogao sjetiti, te krenuo gasiti vatru, no skoro je nastradao.
– Požar mi je zahvatio kosu i opekao me po licu, pa sam pobjegao iz kuće. Katastrofu je najvjerojatnije izazvala neispravna strujna instalacija. Spasio sam samo hlače i majicu na sebi, a sve ostalo je izgorjelo, rastopilo se ili ispucalo. Najteže mi je zbog dvije i pol godine stare kćerke Eleonore, koju sada nemam gdje udomiti. Vidjela je zgarište i pokušala me utješiti riječima da će mi kupiti novu kuću. Strašno – rekao je kroz suze Josip i zamolio dobre ljude da mu pomognu donacijama:
– Treba mi građevinski materijal, rabljeni namještaj, odjeća, sve je dobrodošlo i spreman sam tu pomoć odraditi. Razumijem se u zidarske poslove i ako donatori žele uzvratit ću im radom. Pomoć trebam hitno, jer mi je rodbina dala krov nad glavom, ali samo privremeno, a kod roditelja ne mogu biti jer na 40-ak kvadrata žive s bakom. Ako mi je već bilo suđeno da izgubim sve žao mi je što se to nije dogodilo u prolječe ili ljeto, jer bi mogao spavati u voćnjaku.
Majka Marija kaže da se još uvijek ne može smiriti i da plače kad se sjeti tragične noći:
– Josip se cijeli život muči, a sada još i to. Bilo je strašno gledati kako mu plamen guta i to malo imovine, a još je teže doći na zgarište. Uzdamo se u Boga i dobre ljude da će nam pomoći oporaviti se od ove tragedije.
Josip ima i 16 godina staru kćer Ivanu koja živi s majkom, za vrijeme Domovinskog rata je bio policajac i u gardijskoj brigadi Pume, a dobri ljudi koji mu žele pomoći mogu mu se javiti na brojeve 098/803-441ili 048/691-226.
