Tomica Letina, ludbreški učitelj tjelesne i zdravstvene kulture i nepresušne energije, aktivan je i u mirovini o čemu smo pisali.
Svoj omiljeni hobi, fotografiju, svakodnevno oplemenjuje novim uratcima pa je tako njegovo oštro oko zabilježilo prekrasne motive jutarnje idile na Otoku mladosti: labudove s pomlatkom. Prati ih od proljeća.
– Ludbreški labudovi su pitomi i druželjubivi. Svake godine u travnju imaju pomladak, ove godine je šest labudića. Jako brzo rastu i za tri mjeseca su kao odrasli. Cijelo vrijeme su sive boje, a na kraju godine postaju bijeli. Nakon što odrastu, u pravilu odlaze. Ove godine na ribnjaku ih je oko petnaest – kazao je Tomica.
Kada je došla ptičja gripa, jednostavno su nestali i nije ih bilo. Prvi par se pojavio prije pet godina, govori.
– Postali su jako pitomi, jer ih ljudi dolaze često gledati i, naravno, hrane ih. Spavaju u šašu na malom otočiću gdje su se i gnijezdili. Idu u šetnju uglavnom ujutro i navečer. Puno pažnje posvećuju osobnoj higijeni – otkriva Tomica.
Labudovi su, tako, najčistiji simboli istinske ljubavi. Pridaje im se značenje čistoće, samoće, izoliranosti i duhovnog pročišćenja. Stvorenja su koja imaju samo jednog partnera za čitav život.
Dugi vratovi služe im za pretraživanje plitkog dna, budući da se hrane vodenom florom. Odraslima raspon krila doseže dva metra, dok težina može biti do 15 kilograma. Imaju kratke i nespretne noge, no letni mišići su im izvanredni te mogu proletjeti tisuće kilometara do svojih gnjezdišta na sjeveru.
U jezerima, barama, močvarnim livadama, gdje ih srećemo, velika su atrakcija i omiljena pojava za ljubitelje prirode i djecu te im daju priliku da ih nahrane kukuruzom ili kruhom.
