U Ludbregu i okolici kriju se mnoge skrivene tajne. Podzemni prolazi, čuda, legende… a jedna od njih je i izvor slane vode u naselju Slanje koje se nalazi u sastavu općine Martijanec. Izvor je smješten uz rijeku Bednju, na dijelu kojim prolazi rub panonske ploče i kasnijih geoloških tvorevina. Voda izvire iz dubina i da, slana je.
– Skuplja se u jezercu, a u samom izvoru vidljivi su obilni mjehurići metana, koji zajedno s vodom izviru iz dubina, ‘zarobljeni’ ispod minerala muskovita, a skriva ostatke Panonskog mora. U ovoj vodi od proljeća uživa veliki broj pčela i ostalih kukaca – kaže nam naš sugovornik koji dobro poznaje prirodna čuda.
Kroz povijest, ponajviše za vrijeme Drugog svjetskog rata, govori, izvor vode je isušivan, jer je bila nestašica soli, i spašavao je živote.
– Da bi preživjeli, ljudi su tu slanu vodu skupljali u posudu i u njoj kuhali krumpir – priča nam.
Izvor je četiri metra iznad razine Bednje, udaljen otprilike 20 metara od vode.
– Sad je zapušten i mnogi ne znaju gdje se nalazi. Gdje izlaze mjehurići, tu je glavna žila. Trebalo bi sve pročistiti da se dođe do čistog izvora slane vode – mišljenja je naš sugovornik.
Tajnovita ‘livada’ nalazi se nedaleko centra naselja koje je bilo središte vlastelinstva.
U vrijeme turskih ratova ovdje je izgrađena jaka tvrđava da brani prolaz iz Prigorja i Zagorja u Podravinu i obratno. Gospodari Slanja često su se mijenjali. Prvi se spominju Patačići, oni su bili u posjedu ovog vlastelinstva od 1746. godine, zatim dolazi njemački grof Beroldingen koji seljacima oduzima zemlju i vinograde. Oko 1880. Slanje kupuje francuski grof Karlo de Lambert i predaje ga na upravu bivšem časniku papinske straže Ivanu Lozewitzu. On donosi novi život te niču tvornice jedna za drugom. Izgrađena je i željeznica koja je povezivala okolna mjesta.
Voda koja probija iz izvora sadrži Glauberovu sol. Ta gorka sol bogata je magnezijem i natrijevim sulfatom, a u medicini je poznata zbog svojih laksativnih svojstava. Postoji i legenda…
Turska vojska je prolazila ovim područjem, a vojskovođa je imao začepljenje. Jednom pastiru je obećao da će mu ispuniti neku želju, samo ako ga izliječi. Dao mu je jesti kuhane kruške u toj slanoj vodi i on je dobio proljev i spasio se. Za nagradu je pastir mogao iz kolone zarobljenika izabrati nekoliko mladića – tim činom ih je spasio da ih ne odvedu u Tursku, a mladići su, navodno, osnovali selo Slanje.
