Nezadovoljni stanjem željezničkog prometa između Koprivnice i Zagreba danas su se priopćenjem oglasili iz koprivničkog ogranka ORaH-a. Priopćenje prenosimo u cijelosti.
“Stranka ORaH ima vrlo jasnu i argumentirano obrazloženu politiku održivog razvoja prometa i prijevoza. Između ostaloga, želi potaknuti bolju željezničku povezanost Koprivnice i Zagreba. Upravo zbog lošeg i nesustavnog pristupa prometu i prijevozu imamo skupo renovirane kolodvore u kojima ne staju vlakovi, ali se za njih ipak prodaju vozne karte (Botovo).
S početkom nove školske i studentske godine velik broj naših mladih sugrađana i sugrađanki vlakom će, gotovo svakodnevno, putovati u Križevce ili Zagreb. Tako će se pridružiti i onima koji svakodnevno putuju u Zagreb zbog posla. U 21. stoljeću svi oni očekuju da stignu brzo i udobno, da imaju mogućnost pristupa besplatnom wi-fi-u, ali i da vlakom mogu prevesti bicikla za kretanje odredištem. Upravo je to obećano u pompoznoj najavi prometovanja novog Končarovog elektromotornog vlaka na liniji Zagreb – Koprivnica – Zagreb. Sada znamo da je to služilo za dnevnopolitičke svrhe, a ne za korist građana i građanki.
Prema informaciji HŽ-a, novi vlak prometuje samo dva puta dnevno, pet dana u tjednu. Pod brojem 2201 u 6.43 odlazi iz Zagreba za Koprivnicu i vozi sat i 41 minutu. U Zagreb se vraća pod brojem 2204 u 7.52 i vozi sat i 29 minuta. Cijena povratne karte za drugi razred iznosi 90,80 kuna.
Željeznički prijevoz je izuzetno okolišno i ekonomski poželjan i treba ga što više popularizirati. Ni lokalno, ni u Saboru nikada nije ozbiljno razmotreno zašto na ovoj relaciji, desetljeće za desetljećem, prastari putnički vlakovi prometuju sve rjeđe, sve duže i sve skuplje. Željeznički pravac Rijeka – Zagreb – Koprivnica (granica) bio je i treba ostati jedan od važnijih prometnih pravaca.
U okviru ORaH-ove sektorske politike održivog razvoja prometa i prijevoza jasno je naznačena njegova važnost. ORaH se također zalaže da gradovi na udaljenosti manjoj od 100 km od Zagreba budu obuhvaćeni prigradskim prijevozom. To bi značilo više putničkih vlakova koji češće i kraće prometuju. Više bi ljudi odlučilo putovati vlakom, a ne automobilom. Putnički bi se promet povećao, a cijene voznih karata bi se smanjile”, istaknula je Katarina Gaži-Pavelić, članica Glavnog foruma ORaH-a.
