Ušli smo u tjedan u kojem Koprivničko-križevačka županija slavi, odnosno obilježava rođendan. Ako se pitate, 29. po redu, jer formirana je 1993. godine. Broji tri grada i 22 općine i jedna je od manjih u Lijepoj našoj. Međutim, na čelu joj je jedan od najdugovječnijih političara na ovako važnoj funkciji, a to je Darko Koren. U četvrtom je mandatu, četvrti je po redu i župan nakon Stančera, Gregura i Friščića, a u fotelju je zasjeo sada već davne 2008. godine. Od te godine puno toga se promijenilo, no Koren i dalje uspješno pliva političkim vodama.
Entuzijazam ga ne napušta, u što smo se uvjerili početkom tjedna kada smo radili ovaj intervju. Nove izazove uvijek pronalazi, a trenutno ga vesele brojni projekti vezani uz izgradnju sportsko-školskih objekata. Ipak, dosta je tu i problema, krenuvši od brze ceste, RCGO-a Piškornica, turizma pa sve do sve manjeg broja stanovnika u županiji. Dotakli smo se i gospodarskih tema, Podravke, razvoja gradova, a što nam je sve rekao i otkrio prvi čovjek Koprivničko-križevačke županije pročitajte u nastavku.
Koprivničko-križevačka županija veliko je gradilište. Prije svega, zahvaljujući izgradnji drugog kolosijeka, ali grade se i škole, dvorane, uređuje se bolnica i tako dalje. Lani ste, uostalom, izjavili da se u našu županiju, unatoč globalnoj krizi, ulaže najviše u Hrvatskoj. Za početak vas pitamo jeste li zadovoljni intenzitetom tih radova? Ide li sve zacrtanim tijekom?
Vjerojatno sam subjektivan po tom pitanju, ali svatko onaj tko sa strane promatra može i sam posvjedočiti da se u ovom periodu izuzetno puno radi i gradi, što nacionalnim, što županijskim investicijama. Mi uvijek naglašavamo projekt izgradnje pet školsko-sportskih dvorana koje smo zaokružili s općinama, a to su škole u Sv. Ivanu Žabnu, Sv. Petru Orehovcu, Rasinji, Kloštru Podravskom i Kalinovcu. Ukupna vrijednost je oko 70 milijuna kuna. Dvije su završene, one u Žabnu i Orehovcu, treća u Kalinovcu će biti gotova ovih dana, dok smo s onima u Rasinji i Kloštru krenuli nešto kasnije, ali ide sve svojim tempom i do kraja godine će biti u funkciji. Grade se i centri kompetentnosti, jučer je bio tehnički pregled u Đurđevcu, a radovi u Koprivnici završavaju. Gradi se i sigurna kuća, počeli smo energetsku obnovu centralne zgrade bolnice, tu je i cijeli niz manjih ulaganja, a također treba dodati i prugu, koja je nacionalna investicija. Da sumiram, osam županijskih kranova je trenutno u opticaju, a nedavno smo izračunali da se u godišnjem intervalu iza nas i onom koji je pred nama u ovoj županiji investira oko 5,3 milijardi kuna. Možda to ljudima ne znači puno, ali nikad se u povijesti nije tako puno investiralo u tako kratkom razdoblju. I to je sukus pitanja, ova županija je veliko gradilište.
Ono čime ne možete biti zadovoljni je brza cesta prema Koprivnici, čija izgradnja nikako da krene. Znamo da ne zavisi o vama, ali imate li kakve konkretne informacije, nešto s čime bismo razveselili žitelje županije po tom pitanju?
Što se nas tiče, mi smo naš dio obaveza odradili na vrijeme i u stopostotnom obuhvatu. To je pitanje prostorno planske dokumentacije, pitanje izvlaštenja i ostale administrativne pretpostavke. Problem se svodi na činjenicu da se dugo vremena izgubilo zbog famoznih žalbenih postupaka na nadzor, u siječnju se to konačno riješilo, ali sad se pojavio drugi problem. Situacija s cijenama roba i usluga je sve zaustavila i dok se to ne riješi na razini države, izvođač neće početi s radovima i to je moje mišljenje. Projekt nije upitan, sigurno će se raditi, jer je sve za to osigurano, jedino je pitanje nivelacije ugovorenih cijena, a mi na to ne možemo utjecati.
Cijeli vaš mandat nekako obilježava ta brza cesta, jer godinama se projekt provlači i mnogi prstom upiru u vašem smjeru. Kada i ako će se automobili voziti po njoj, hoće li to biti kruna vaše političke karijere?
Neće. Puno ima šiljaka na toj kruni i ne bih jednu posebno izdvajao, ali rekao bih da ću biti zadovoljan onog dana kada cesta dođe do Koprivnice. To će biti kruna. Ali općenito je to pitanje nevezano za funkciju župana, osim u smislu da radimo određene političke pritiske. No pitanje je, s druge strane, koliko smo mi uopće politički snažni u Zagrebu.
Što se događa s RCGO Piškornica, još jednim projektom koji se godinama razvlači, a koji je davno označen kao vrlo važan za našu županiju? Hoće li biti išta ili ništa od toga?
To je dobro pitanje. Ovog trenutka ne bih se usudio odgovoriti s da ili ne. Projekt je opterećen problemom nedostatka osiguranih sredstava za financiranje. Ušli smo u njega s osiguranim sredstvima iz europskih fondova i državnom komponentom u iznosu od 350 milijuna kuna, da bi se na natječaju najpovoljnijom pokazala ponuda preko 600 milijuna kuna. Zato je natječaj poništen. Ovih dana raspisuje se novi natječaj, ali nekako sumnjam da ćemo dobiti povoljniju cijenu, što znači da će država morati pronaći neka rješenja, jer nije samo naš centar upitan. U Hrvatskoj ima 13 centara, njih četiri ili pet je u sličnoj situaciji kao i mi. U pat poziciji smo i Hrvatskoj prijeti opasnost da će morati plaćati penale zbog neizvršenih obaveza u poglavlju zbrinjavanja otpada.
Za razliku od brze ceste i RCGO Piškornica, ulaganje u školstvo nešto je s čime se možete ponositi. Ulaže se u sve krajeve županije, dižu se škole, dvorane, neke će se uskoro i otvoriti, a neke nove su u najavi. Je li školstvo označeno kao prioritet u vašem timu?
Ulaganje u obrazovanje nama je na prvom mjestu. Mi smo osnivači 18 osnovnih škola i osam srednjih, plus Učenički dom u Križevcima. To je infrastruktura od gotovo stotinu objekata, koje kontinuirano treba održavati i u njih ulagati. U posljednjih 10 do 15 godina prilično smo uspješni po tom pitanju, a plan nam je nastaviti i dalje. Pripremamo sedam novih projekata, a u planu je i izgradnja Učeničkog doma u Koprivnici, koji ćemo realizirati u suradnji s Gradom. To je sektor u kojem uvijek ima posla, uvijek je potrebno nešto ulagati.
Što ćemo sa staračkim domovima? Svi tvrde, a i evidentno je da ih manjka, da su dugačke liste čekanja. Imate li tu planove? Hoćete li ići u proširenje postojećeg, izgradnju novog, možda više njih?
Gradnja novih domova u ovakvom formatu kakav je naš Dom za starije i nemoćne neće se više raditi. Ta mogućnost ne postoji. Naš Dom ima 270 ležajeva, oko 85 zaposlenih i to je maksimum koji možemo pružiti. Tu su liste čekanja iznimno velike, čeka se po nekoliko godina i situaciju je nemoguće učiniti boljom. Ali možemo i dalje sufinancirati i pomagati ljudima koji su smješteni u privatnim domovima. Mi smo prva županija koja subvencionira smještaj u privatnim domovima i to je pomoć koju nudimo. Činjenica je da ima sve više starijih i da su potrebe za domovima sve veće, ali ovog trenutka drugih mogućnosti nema.
Turizam je, nažalost, grana u kojoj kaskamo za susjednim županijama, a koje imaju puno više OPG-ova, ugostiteljske ponude u domaćoj seoskoj atmosferi, atrakcija i tako dalje. Kako se pokrenuti po tom pitanju? Možda bi vam tu dobro došla pomoć jednog direktora, s obzirom na to da vi osobno tu funkciju obnašate od odlaska Zdravka Mihevca, a Kristina Sočev vam je pomoćnica?
Po Zakonu sam ja predsjednik TZ, direktora nema, ali ima pomoćnice koja obavlja poslove direktora. Tako funkcioniramo sve ove pandemijske godine, ali polovicom ove godine provest ćemo natječaj za direktora, jer nas tako Zakon obvezuje. No ne mislim da je to ključno pitanje u funkcioniranju županijske TZ. Ono što je bitno istaknuti je činjenica da turizam u ovom prostoru nije dovoljno razvijen, a to najvećim dijelom ovisi o privatnoj inicijativi i privatnom kapitalu. Mi kroz županijsku TZ možemo dati neki okvir podrške, strategije, ali turizam zahtjeva velika ulaganja, veliki rad i trud, a to je bez privatne inicijative nemoguće postići. Ključni deficit nam je to da smo jedna od rijetkih županija bez toplica, jedino mi ih nemamo od svih kontinentalnih županija. Nemamo ni smještajne kapacitete i ne misli netko valjda da je županijska TZ odgovorna što naši hotelski kapaciteti izgledaju onako kako izgledaju. Privatni kapital i inicijativa mogu to promijeniti, isključivo oni. Tu imamo jako puno prostora za napredak.
Možemo li, kada pričamo o turizmu, oslonac tražiti u Razvojnom sporazumu Sjever, odnosno revitalizaciji dvorca u Rasinji i izgradnji toplica u blizini Kozarevca, odnosno Kloštra Podravskog?
To su dva projekta koja se neće dogoditi sutra ili prekosutra, ali na koja računamo u budućnosti. Za dvorac smo dobili građevinsku dozvolu i čekamo natječaj na koji ćemo se kandidirati i očekujem da se taj projekt pokrene. Toplice u Kloštru su zahtjevan projekt i neće on tako brzo doći na red, ali da odgovorim na vaše pitanje, to su projekti koji bi potakli i druge u okruženju da se bave turizmom.
Osim dva gore spomenuta projekta, sporazum Sjever uključuje i transportni terminal u Križevcima, Centar za palijativnu medicinu i izgradnju nove Srednje škole u Koprivnici? Jesu li svi ti projekti realni s obzirom na poskupljenja građevinskog materijala i energenata. Na koje od njih možemo najprije računati? Koji vama ulijevaju nekako najviše povjerenja?
Svi su oni realni, ali pitanje u kojem periodu i pod kojim uvjetima se mogu realizirati. Za te projekte novci nisu osigurani, oni će se svi morati kandidirati na otvorenim javnim natječajima, potpis Sporazuma ne garantira da je to gotova stvar. To je garancija povećane podrške centralne vlasti u tim projektima. Po meni je dvorac Inkey u Rasinji najpripremljeniji, imamo građevinsku dozvolu i mi praktički sutra možemo krenuti u radove da imamo novac, ali 100 milijuna kuna nema nitko i zato čekamo natječaj, kako bismo osigurali određena sredstva.
Centar kompetentnosti u Đurđevcu je praktički gotov, u sklopu koprivničke Obrtničke škole samo što nije gotov, radovi se privode kraju. Još jednom da ponovimo građanima što on točno predstavlja i koliko znači za obrazovanje?
Dogradnjom tih kapaciteta, laboratorija i ostalih sadržaja, kroz edukaciju nastavnog kadra, kroz nove materijalne uvjete koje će tamo imati, dobit ćemo novi koncept strukovnog obrazovanja. Mislimo da je to dobar odgovor na problem koji sad sigurno postoji, a to je nedostatak stručnog kadra. Svi znamo da danas nema majstora, a ako ih ima teško je do njih doći, a naš smisao je da se stvaraju ljudi koji odmah mogu na tržištu rada započeti s poslom i da se ujedno stopiraju odlasci izvan države. Dakle, to je jedan kompletno novi pristup obrtničkom obrazovanju, koji će prve rezultate dati kroz par godina, jer ništa ne ide preko noći.
U blizini je zgrada Podravkine sedmerokatnice, koja se, također, obnavlja. Podravka nikad nije imala bolje poslovne rezultate, može komentar na to i suradnju s Martinom Dalić?
Ako su ti rezultati takvi kako ih vi, odnosno oni, spominju, onda oni sami po sebi dovoljno govore i nema se tu što za komentirati. Mislim da je gospođa Dalić kompetentna i stručna osoba, no uvijek se postavlja pitanje suradnika koje ima oko sebe, a čuo sam da je dosta novih ljudi tamo. Ključno je da Podravka ne ode iz Koprivnice i da ne promijeni vlasničku strukturu i mislim da, općenito gledano, u ovom trenutku nemamo pravo na neke kritike, izuzev možda u onom dijelu da treba kontinuirano voditi brigu po pitanju radničkih prava, o povećanju njihovih primanja i taj odnos plaća između radnika i menadžerske strukture morao bi biti pošteniji. Paradoksalno je da tamo neki dobivaju po 30-35 tisuća kuna plaće, a nemaju ni približnu odgovornost ni teret, ni ne ulažu mnogo svog životnog truda u posao. Podravka, nije tajna, ima jednu političku komponentu, jer jedan dobar dio njih ne bi bio na pozicijama bez politike. Zato treba inzistirati da odnos plaća radnika i menadžera bude drugačiji.
Za razliku od Podravke, kao velikog gospodarskog subjekta, kako stojimo s ulaganjem u srednje i malo poduzetništvo? Dojma smo da tu uvijek može bolje…
Struktura gospodarstva u ovoj županiji je takva da su dominantni veliki subjekti i to je nekad prednost, a nekad mana. Ali je činjenica da je takva struktura omogućila jednu stabilnost u ovom kritičnom periodu. Naša županija je na ljestvici gospodarskih pokazatelja vrlo visoko i ono što znamo je to da smo po neto dobiti po zaposleniku prva županija u Hrvatskoj, po izvozu smo vrlo visoko, a 13,7 milijardi ukupnog prihoda gospodarstva garantira nam stabilnost u smislu zapošljavanja. Od 100-tinjak tisuća žitelja, njih 37.000 je zaposleno, to je više od trećine i generalno ne vidim problem koji bi bio naglašen.
Nedavni popis stanovništva donio nam je crne brojke. Spali smo na otprilike 100 tisuća stanovnika. Što napraviti da te brojke dodatno ne padaju, ima li Županija kakav recept?
Županija na to ne može posebno reagirati, osim što u vrlo malom segmentu možemo djelovati u smislu pomoći gospodarstvu. Vjerujem da je upravo gospodarstvo, iako mnogi tvrde da je i političko okruženje, temeljni razlog zašto ljudi odlaze. Dobar posao, primanja, mogućnost osiguravanja stambenog pitanja, egzistencije, obitelji, to su glavni razlozi i na tome se treba raditi. A sad, pitanje je koliko mi kao Županija na to možemo utjecati. Kroz male programe pomoći gospodarstvu pokušavamo nešto napraviti, ali to sigurno nije dovoljno, to je nacionalno pitanje.
Padaju i brojke po gradovima. Jeste li zadovoljni smjerom kojim se razvijaju, ako se razvijaju, Koprivnica, Križevci i Đurđevac? Jesu li Križevci tu u prednosti s obzirom na brzu cestu?
Teško je to komparirati. Koprivnica je, ipak, najrazvijenija sredina zahvaljujući tim gospodarskim subjektima, ali i tradiciji. No sigurno je da se može bolje i ubrzanije razvijati. Križevci imaju tu prednost brze ceste, ali ta prednost nije dovoljno iskorištena. Činjenica je da su blizu Zagreba, da su povezani brzom cestom i tamo je potrebno izgraditi nekoliko stotina stanova za mlade obitelji, jer bi se time privukli ljudi da dođu živjeti. Gospodarstvo, općenito gledano, puno toga usmjerava, u Đurđevcu i Križevcima veliki objekti su nestali i propali, ali su izrasli oni mali i srednji tako da sve to ide nekim smjerom.
Za kraj malo i o vašem mandatu. Najdugovječniji ste političar na ovako važnoj funkciji, ovo vam je četvrti mandat, jeste li se već pomalo zasitili svega, stalnih procedura i obaveza koje su pred vama ili nalazite nove motive?
Uvijek se pronađe dobar motiv. Činjenica je da se i naše djelovanje kroz ovo razdoblje pandemije promijenilo, puno se formalnosti smanjilo, ali razloga za uvijek ima. Mene je, primjerice, strašno motivirao ovaj investicijski ciklus gradnje dvorana, centara, objekata kod kojih smo mi nositelji. To mi je dovoljno razloga da imam energije i želje za ovim poslom. Sve ima svojih prednosti i mana, a ja mislim da ovaj posao i dalje radim savjesno, odgovorno, angažirano na dobrobit sviju. Ali teško je o sebi pričati, drugi me moraju ocijeniti i to su napravili prije nešto malo manje od godinu dana.
Vi se, očito, ne slažete s onom tvrdnjom da su dva mandata sasvim dovoljna da se netko iskaže i da napravi ono što je zacrtao?
To je teza onih koji nikako ne mogu doći ni do prvog mandata. Ja mislim da to nije ključno pitanje, već radi li netko dobro svoj posao ili ne i ima li podršku glasača.
Za kraj, poruka građanima povodom Dana županije. Nešto što će ih učiniti optimističnima nakon ove koronakrize i uslijed rata na istoku Europe.
Bez obzira na šire okolnosti koje nas sve skupa žaloste, mi još uvijek živimo u prostoru i državi koja nam daje razlog za optimizam. Imamo mnogo toga na čemu možemo temeljiti optimizam, ali uvijek svatko mora krenuti od sebe. Ne možemo uvijek očekivati da će nam netko sve riješiti. Svatko treba dati doprinos da se naše društvo razvija. To su dugoročni procesi, ali imamo perspektive da ovo bude prostor u kojem bi ljudi htjeli živjeti. Okruženje je prihvatljivo za većinu, jer mi smo mirna sredina koja cijeni ljudski rad i sve ono što čovjek daje. Možemo zaključiti da živimo u sretnom prostoru i to želim poručiti svima, da to tako osjećaju i da u svojoj sredini, ulici, zgradi učine nešto za dobrobit županije.
