U sklopu programa Ludbreg petkom, u atriju dvorca Batthyany ponovo će nastupiti pjevačica Jasmina Petrović, no ovaj put u duetu sa sjeverno afričkim glazbenikom Amarom Amarnijem.
Repertoar pjesama nadahnut bogatom tradicijom Mediterana, pjevat će na amazig jeziku – izvornom jeziku sjeverne Afrike, francuskom, ladino jeziku (jezikom sefarda) i na kajkavskom dijalektu.
Ovaj egzotični koncert održat će se u atriju dvorca Batthyany, u petak, 10. lipnja, s početkom u 19.30 sati, i to nakon otvorenja izložbe djela Vilima Svečnjaka. Izloženi radovi ovog velikog hrvatskog akademskog slikara dio su obiteljske ostavšine.
Vilim Svečnjak rođen je 12. srpnja 1906. godine u Zagrebu. Obitelj Svečnjak stanuje u prizemnici, u Ilici 210, otac Ivan otvara skromni fotografski atelje. Na nagovor očevog prijatelja, obitelj Svečnjak 1908. godine seli u Čabar nadajući se prilici za boljom zaradom budući da tada u Gorskom kotaru nema mnogo fotografa. Vilim Svečnjak počeo je crtati od najranijeg djetinjstva te je sam kazao: Svaki slobodni trenutak pasionirano sam koristio za crtanje i bojanje. Tako se u meni rodio slikar.
Vilim je pohađao osnovnu školu u Čabru nakon čega nastavlja školovanje na Drugoj realnoj gimanziji u Zagrebu. Nastavnici su mu Krušlin, Radovani, Šulentić. Oni zapažaju njegovu darovitost za crtanje i akvarel, te mu savjetuju da upiše Likovnu akademiju. 1927. upisuje Umjetničku akademiju, kiparski odjel, profesori su mu Valdec, Kršinić, Kerdić, povremeno Meštrović. 1929. prelazi na slikarski odjel, nastavnici su mu Babić, Vanka, Becić, Krizman, Tartaglia.
Izlagao je s grupom Zemlja, bio je član grupe Napredni hrvatski umjetnici, jedan od utemeljitelja grupe Mart, utemeljitelj grupe Ars. Utemeljio je ljevičarski Pučki teatar u Zagrebu (1931.), podružnicu ULUH-a u Rijeci (1946., danas HDLU) te Galeriju likovnih umjetnosti u Rijeci (1948., danas MMSU) koju je vodio do 1951. Radio je kao redatelj u karlovačkom kazalištu i kao scenograf u HNK u Zagrebu, predavao je likovni odgoj na sušačkoj gimnaziji u Rijeci, bio je nastavnik na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Na Krležin poziv preuzeo je 1951. dužnost glavnog urednika za ilustracije i opremu enciklopedijskih izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda u Zagrebu. Pisao je likovne kritike za Vjesnik i Borbu. Bio je predsjednik LIKUM-a od 1955. do 1957., predsjednik Zagrebačkog centra Europskog društva kulture za Hrvatsku (S.E.C.) te član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (ranije JAZU). Kontinuirano je samostalno i skupno izlagao od 1934. godine do kraja života. Sudjelovao je na više od tristo skupnih izložbi. Dobitnik je značajnih nagrada, priznanja i odlikovanja (Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1978., Nagrada AVNOJ-a za životno djelo 1982., Nagrada grada Zagreba 1988.).
Darovnim su ugovorom Marta i Vilim Svečnjak 1990. godine darovali Gradu Zagrebu 842 djela grupirana u dvije zasebne cjeline pod nazivom Donacija Zemlja i Memorijalna zbirka Marta i Vilim Svečnjak. Tri godine kasnije je umro. Svoje slike, po dovršetku, Svečnjak uglavnom nije potpisivao, a činio bi to uvijek u prisustvu kupca, pričajući o ideji i nastanku slike.