U vrtu obitelji Jadanić u Đelekovcu ovih dana počelo je dozrijevati pravo malo vitaminsko blago. Sandra i Siniša ovog ljeta počeli su prvu berbu svojih američkih borovnica koje su zasadili prije dvije godine.
Njihova je priča posebna, reklo bi se, netipična za vremena u kojima živimo. Siniša i Sandra povratnici su iz Njemačke i novopečeni su mali hrvatski poljoprivrednici. Od života u bijelom svijetu oprostili su se prošle godine, nakon devet godina rada u inozemstvu.
– Radio sam u Audijevom servisu, posao je bio dobro plaćen, no na kraju je ispalo da više dajemo za 36 kvadrata podstanarskog stana nego bi nam ostalo od plaće – veli Siniša.
Sandra objašnjava kako je jedno vrijeme radila kao glavna kuharica u jednom njemačkom restoranu.
– Gazde su se posvađale, restoran zatvorili, a ja sam se prebacila na posao sobarice u jedan pansion – veli.
Nakon dobrog “vaganja” odlučili su Njemačkoj reći Auf Wiedersehen i vratili se u domaju, točnije u Đelekovec, gdje su već godinu ranije zasadili borovnice.
Siniša objašnjava da u početku nije znao s čim bi krenuo, što bi zasadio, zanimalo ga je neko egzotično voće, dok jabuke i kruške nisu dolazile u obzir. Uz pomoć, ohrabrenje i savjete prijatelja iz Peteranca koji se godinama bavi uzgojem borovnica, krenuo je u posao.
U posao su uložili isključivo svoj novac, otprilike 35.000 eura.
Početni problemi kojima se nisu nadali
Pred 10 su dana krenuli s prvom berbom ukusnih plodova, a već su naišli na popriličan problem, a to je nedostatak tržišta za plasman robe.
– Kupili smo 900 komada sadnica, uvezli ih iz Nizozemske, samo za njih smo dali 7500 eura. Posadili smo na 2000 kvadrata. Prvu godinu samo smo potrgali cvjetove, da se stabljika ojača. Ove godine prvi put beremo i već smo u prvih par dana naišli na problem, jer nemamo kamo plasirati robu. Kontaktirao sam sve trgovačke lance, nema kome nisam email poslao, zvao, no jedni se niti ne jave, a ostali vele kapaciteti su nam popunjeni. Mi nemamo neke velike količine, možda 200 kilograma, ali ako ih kupe od nas, spašeni smo. Na kraju sam doznao da oni kupuju od preprodavača, a nikako od malih proizvođača kao što smo mi – veli Siniša.
Sandra dodaje kako su prvi dan berbe ubrali oko šest kilograma, a već deset dana kasnije dnevni urod na vagi je pokazao 19 kilograma.
– Prodajemo na kućnom pragu, idemo na Šodericu, pred neke veće firme, oglašavamo se preko Facebooka, nažalost za tržnicu nemamo vremena. Kaj se proda se proda, drugo vakumiramo i smrzavamo. Cijena kilograma trenutno je 60 kuna, imamo pakiranja od 250 i 500 grama, cijena je ista kao i lani, nismo mijenjali, jer smo novi na tržištu pa se trudimo stvoriti vlastiti krug kupaca – veli Sandra.
Prema njihovoj računici, ove su godine s posađenih 900 sadnica morali ubrati 800 kilograma, no, proračun im je već sada poremetilo nevrijeme s tučom koje je uništilo oko 30 posto uroda koji je u to vrijeme već bio gotovo spreman za branje. Isto tako, stradale su i grane koje bi trebale roditi na godinu.
Postavljanje mreža je nepohodno
Kako bi ubuduće izbjegli ovakve situacije poslane s “neba” u planu im je postaviti protugradne mreže, no zbog financija je taj projekt trenutno na čekanju.
– Interesirali smo se za sufinanciranje iz EU da napravimo protugradnu mrežu, ali to je samo pranje novaca. Morali bismo uzeti svojeg agenta kojeg treba platiti da ispuni papire, da napravi plan, a nema nikakve garancije da budemo i dobili novce pa smo odustali jer te novce nemamo. Prepušteni smo sami sebi, to je žalosno – veli Siniša.
– Bez obzira na to, zadovoljni smo, za nas dva uvijek bude, uvijek smo bili, a i ostali skromni. Preporodili smo se ovdje, jedina briga mi je dok radim ovaj posao je li bobica dovoljno plava ili nije, čisti odmor za mozak – dodaje na njegovo Sandra.
Borovnica kao biljka poprilično je zahtjevna, vele nam. Oko nje non-stop ima posla. Od siječnja pa do studenog. No ne tretiraju ih ničim osim što ih prskaju protiv truleži maskulanom i uljem na bazi bakra u rano proljeće.
Još jedna nebuloza hrvatske birokracije, a koja im je pomalo pomrsila planove je da su morali registrirati SOPG, odnosno samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo, kojem ih se ograničava da moraju prodavati samo svjež proizvod, a ne prerađevine poput sokova ili pekmeza.
– Ne možemo biti OPG jer prema propisima Ministarstva poljoprivrede naše gospodarstvo ne vrijedi 3000 eura, što je žalosno jer sam samo u sadnice uložio 7500 eura, a da ne velim da smo ovdje prije sadnje navozili 110 tisuća litara kisele zemlje, treseta, sječke…ali, državu to ne zanima. Fali nam još malo da bismo ispunili drugi uvjet, a to je da imamo hektar zemlje. Sad obrađujemo 0,8 hektara, no da bismo kupili razliku treba imati novaca i zato se nadamo da će krenuti prodaja. Nemam predugog iskustva u ovom poslu, no već sad mi je jasno da smo mi mali u ovoj državi prepušteni sami sebi, niti imamo pravo na bilo kakav poticaj, niti tko vodi brigu o nama – rekao nam je na kraju Siniša.
Ako ne znate, borovnice održavaju naše kosti zdravima, doprinose zdravlju kože, snižavaju krvni tlak, pomažu u kontroli dijabetesa, štite od kardiovaskularnih bolest, sprečavaju razvoj određenih vrsta karcinoma, poboljšavaju mentalno zdravlje, doprinose pravilnoj probavi, gubitku kilograma i osjećaju sitosti.
