Obitelj Polak iz Koprivničkih Bregi pred godinu je dana odradila prijenos posla na novu generaciju, registrirala novo obiteljsko gospodarstvo i priključila se službeno onima koji svoj kruh služe u tvornici pod vedrim podravskim nebom.
Nositeljica OPG-a je Natalija. Posao je preuzela od svojih roditelja koji su pred više desetaka godina krenuli sa sadnjom krumpira, i naravno, zelja kojim se Bregovci i danas ponose i diče.
– Na krumpir i zelje koje u našem kraju uspijeva iznimno dobro, prošle smo sezone dodali mahune, a ove godine i kukuruz šećerac. To su poljoprivredne kulture koje je moguće posaditi na manjim površinama, a može se na njima solidno zaraditi. Uzgajamo uz to još krastavce i papriku – veli Natalija.
Polakovi obrađuju ukupno šest hektara poljoprivrednog zemljišta. Na jednom je hektaru zelje, na drugom krumpir, dok su na ostatak ove godine posadili kukuruz zbog promjene kulture. Ratarske kulture sade na vrtu u produžetku dvorišta vlastite obiteljske kuće.
– Ova godina nije lagana, suše i cijene proizvoda ne idu nam u prilog. Suši smo doskočili tako da nam je sve povrće pod navodnjavanjem, mahune, krastavci i paprika, sve je sigurno i zaštićeno od manjka vode – objašnjava.
Ovih se dana punom parom kod njih beru šećerac i mahune. Sve što bude ubrano u njihovom vrtu u svega nekoliko sati bude dostavljeno kupcima na njihov kućni prag. Doći do krajnjeg kupca danas je pogotovo malim proizvođačima poprilično komplicirano, no Natalija je s vremenom pronašla kanal kojim je zadovoljna.
– Društvena mreža Facebook savršeno nam odgovara za naš posao. Putem njihovog oglasa uspijevamo doprijeti do kupaca i sve dogovoriti, a onda kasnije tijekom dana ili kad već imamo vremena i dostaviti ljudima doma. To im se najviše sviđa. Oni koji nas već dobro poznaju znaju što proizvodimo pa naručuju kombinaciju od svega pomalo, tako da imaju zalihe za više dana – priča nam.
Vrhunska kvaliteta i odlične performanse
Zadovoljni su svojom odlukom da se bace u proizvodnju kukuruza šećerca na što ih je motivirala stručnjakinja iz Savjetodavne službe.
– Ona nam je predložila, a mi odlučili probati. Po jednoj stabljici dobili smo dva klipa, prosječne dužine oko 25 centimetara, cijena im je 2,5 kune. Kvaliteta je vrhunska. Zadovoljni smo, isplativo je. U planu nam je dogovoriti prodaju na jadranskoj obali jer je u ljeti to tamo tražena roba. Trenutno još imamo nešto posla oko njega, u prosjeku berba traje dva tjedna, poslije prezreli pa više nije za ljudsku ishranu. Već smo zasadili novu rundu koja će biti spremna za prodaju na jesen, nema razloga da ne uspije kad nam je uspjela prva probna tura – pozitivna je Natalija.
U posao su uložili isključivo vlastita sredstva, od države nisu ništa ni tražili dok su od Koprivničko-križevačke županije tražili pomoć putem mjere za mlade, no još nemaju povratnu informaciju jesu li prošli ili ne.
– Planirali smo kupiti traktor i špricu, no ako ne prođe, strpjet ćemo se dok ne skupimo dovoljno pa si kupiti sami. Ono što nas najviše brine je poskupljenje cijena umjetnog gnojiva koje nas sada po novom strašno puno košta. Još prošle godine za tu istu količinu, dvije palete, dali smo 8000 kuna, a sad je par kuna nedostajalo do 20 tisuća. No bez gnojiva ne ide, dok navodnjavamo stalno puštamo gnojivo uz vodu, inače nema ni prinosa – kaže nam.
I dok je cijena repromaterijala potrebnog u proizvodnji otišla gore kao i cijena goriva, energenata, a i vode, cijena njihovih proizvoda još uvijek je na prošlogodišnjem nivou pa se mahune prodaju po 15 kuna za kilogram.
– Zadovoljni smo jer se uspijemo pokriti, može se i nešto malo zaraditi, ne može se bogatiti, ali za pristojan život je dovoljno – kazala nam je.
U njenom poslu svakodnevno joj svojim bogatim dugogodišnjim iskustvom u poljoprivredi savjetima pomaže i majka Radojka, koju smo pitali što misli o današnjim vremenima u usporedbi s onima kada je ona tek bila pionir u ovom poslu.
– Danas je puno teže i to prvenstveno iz jednostavnog razloga da smo nekad imali četiri godišnja doba, a danas su nam ostala samo dva. Sad ako kiša i padne, to se u ljetnim mjesecima ne može ni zvati kišom. Proljeća su isto postala neuračunljiva. Sve je postalo komplicirano i ludo. Pa onda ova nevremena koja su nas počela pogađati, to je strašno, poljoprivreda nikad nije bila sigurna, ali danas je to neusporedivo gore nego pred koje desetljeće – rekla nam je.
Kao što smo uvodno napomenuli, Polakovi su lani obavili prijenos poslovanja s generacije na generaciju, a nemaju razloga za brigu ni u budućnosti. Tu su njihovi dečki Leon (7) i Luka (9) koji već od malih nogu stječu prva iskustva u radovima i s mamom i bakom su u akciji kad god zatreba.
– Nekad ih nije imao tko čuvati dok su bili manji pa nije bilo druge nego ih voditi s nama. Postavili bi im dekicu, a oni bi se u blizini igrali. Danas već pomognu u branju i zalijevanju, no hoće li imati interesa za ovaj posao, za sad još ne možemo znati – rekla nam je na kraju Natalija.