Svjetski dan šale obilježava se 1. aprila, travnja. ”Šalni” dan, dan kada se šalimo i na vlastiti račun, ali radije na tuđi. Tumačenja obilježavanja tog dana su različita u raznim krajevim svijeta. Popabirčili smo neke podatke s interneta, a to možete i vi. Tako ćete pronaći da je sve počelo krajem srednjeg vijeka u Europi, dok će biti onih koji će tvrditi da su se i stari Rimljani znali šaliti inače, pa i na taj dan. Sigurno je da se u Francuskoj 1564. godine pojavio običaj podmetanja šala, pa se za nasamarenoga govorilo da je dobio “aprilsku ribu”. Odmjereni Englezi, sa svojim specifičnim humorom, drže da je dan šale preuzet s Istoka. U Finskoj i Švicarskoj taj dan dovode u vezu s proljetnim podukama djece o privrednim radovima. Današnje obilježavanje nam je poznato. Tako se u nizozemskom Eindhovenu novine nadmeću u objavi što ekskluzivnije vijesti, o dolasku nekih svjetskih državnika u taj grad, o bolestima, o atomskim napadima. Teški za viceve, Nijemci 1. travnja smatraju danom kada se osjećaju nesrećnim, a loše raspoloženje vežu uz predanje da je 1. travnja rođen apostol Isusov izdajnik Juda. A u Bavarskoj šale slične prvoaprilskim zbijaju se tek 1. svibnja. U nas se, slično kao u Nizozemskoj plasiraju lažne vijesti, na koje naivni građani nasjedaju, a neki sudjeluju da se malo nasmiju i sebi i drugim.
Smijeh kao lijek.
Karikature koje objavljujemo iz arhive su nekadašnjeg Podravkinog humoristično-satiričnog lista Feferon (sa sloganom 1971. godine ”Za sve Hrvate kojima je još do smijeha”), koji je okupljao suradnike iz bivše države i Europe (Italija, Čehoslovačka, Rusija), a kao kuriozitet spominjemo i to da je jedan od suradnika bio i Karol Seleš, tata tenisačice Monike. Sve karikature datiraju uglavnom između 1971. i 1975. godine i mali su dar bivše redakcije Feferona uz 1. april.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
 |
 |