Večer je u petak počela s tamburašima u Pivnici pa bi se nakon par rundi preselili u Kaktus, a onda bi završili u Hollywoodu, Starsu ili Rock caffeu, a tek u ranu zoru, kad bi nam svega već bilo dosta, krenuli svojim kućama na “zasluženi” odmor. Nova runda izlaska čekala nas je već toga dana, jer tko je još vidio subotnju večer provesti kod kuće. Za doživjeti ovakvo što u Koprivnici trebali bi posjedovati vremensku kapsulu i vratiti se 20 godina unatrag.
Danas je situacija sasvim drugačija. Istina, na red za izlazak došli su neki novi klinci s novim glazbenim ukusom i navikama, ali mjesta za izlazak, dobar i kvalitetan, sve je manje. Nije tu riječ samo o destinaciji za večernji izlazak već je sve manje kafića u kojima se može popiti kava.
Neki su gradski lokali već zatvorili svoja vrata, jedni su na korak da to učine, a u manjini su oni koji su zadovoljni. Ugostitelji muku muče zbog povećanih troškova za režije, sve slabijeg prometa, no onaj gorući problem s kojim se susreću gotovo svi ugostitelji je nedostatak radne snage, odnosno konobara.
O stanju u ugostiteljstvu porazgovarali smo s dugogodišnjim vlasnikom lokala koji nam je iskreno progovorio o problemima s kojima se susreću on i svi oni koji su u istom poslu pa je stoga odlučio da je pametnije ne podijeliti svoj identitet s javnošću. Ni njegov lokal nedjeljom ne radi, jer nema koga da poslužuje goste, briše stolove i pere čaše.
Sve krenulo s pojavom koronavirusa
– Neće nitko raditi, jedva sam skupio troje ljudi. Ne razumijem zašto je to tako, jer plaće konobara nisu nikad bile bolje. Startna plaća kreće se od 5500 kuna pa do 6500 kuna, a ako si dobar i znaš s mušterijama, može se natući bakše do 7000 kuna što je i više nego solidna plaća – kaže.
Iako stanje u ugostiteljstvu godinama nije bajno, naglo je na niske grane palo s pojavom pandemije koronavirusa.
– Kad su se zatvorili lokali iskusni konobari su se prekvalificirali i otišli raditi druge poslove poput blagajnika, prodavača, neki su otišli van. Takvi se ljudi više u ovaj posao ne vraćaju. Drugi problem je da mladi to neće raditi, jednostavno nemaju volje. Zanimljivo bi bilo vidjeti koliko ih godišnje “izbaci” srednja ugostiteljska škola, jer ih ni na tržištu nema. Ta djeca su u nju išla, jer smatraju da ju je lakše završiti, a posao u struci ih nakon što je završe ne zanima. Nedostatak kadra je problem zbog kojeg će dosta ugostitelja već ove jeseni zatvoriti svoje lokale – priča.
Velik je problem naći radnu snagu u smislu da je osoba koju zaposliš svjesna i spremna prihvatiti svoju odgovornost.
– Imao sam situaciju da mi dečko dođe na razgovor, primim ga u lokal, sve dogovorimo i onda se drugi dan ne pojavi na poslu, a ti se snađi. Plaće su kod mene redovite i da se o njoj pregovarati, pogotovo ako se netko trudi podići posao, povećati promet, i još ako u tome uspije, svakako je zaslužio biti nagrađen. Mi smo došli u situaciju da ljude plaćamo doslovce da bi došli na posao, moraš paziti kako ga upozoriti na neku nepravilnost da se ne bi uvrijedio i otišao doma, oni su ti koji diktiraju igru. Taj posao ne rade više školovani ljudi, nego neki priučeni, što ne mora značiti da nisu dobri, ali na taj način pada kvaliteta posla. Nedostaje nam radna snaga od 32 do 45 godina, starija ozbiljnija rulja koja kuži komunikaciju i odnos s ljudima – priča naš iskusan sugovornik.
Branša spala na niske grane, tko preživi pričat će
Prema njegovom saznanju na području grada trenutno vlada potražnja za 15 do 20 konobara. Drugi problem koji je proizašao iz korone je smanjena potrošnja, ali i porast troškova.
– Cijena struje mi je s 1600 kuna porasla na 4300 kuna. A gdje je još plin? Samo struja nas je preko noći ubila i mi to ne možemo cjenovno nadoknaditi. Korona je kod ljudi promijenila navike. Za vrijeme lockdowna mnogi su si doma kupili aparate pa piju doma kave. Druže se po goricama, vikendicama, cugu kupuju u diskontu pa se za 300 kuna dobro zabave, dok bi za te novce u kafiću okrenuli tri runde – iznosi glavne probleme.
Pa iako je s prestankom pandemije izgledalo da se sve vraća na staro, a ljudi pohrlili u kafiće i večernje izlaske, pala je i potrošačka moć građana.
– Poskupljenje goriva za sobom je povuklo i poskupljenje “vrećice” u dućanu, tisuću kuna mjesečno im sigurno fali, a to im je bilo za široku potrošnju. Toliko se plaće nisu digle i kafići su nadrapali. Ljudi sjede za stolom s računom od 20 kuna, po izradi obračuna u blagajni imaš 300 kuna. To je strašno. Još kad stigne račun za plin, pa uvedu euro, bojim se da će zima biti izuzetno teška, a naša branša spasti na vrlo niske grane, a pričat će na proljeće tko preživi – zaključio je na kraju.
