Presuda koja je donesena nedavno na Općinskom sudu u Bjelovaru, a kojom su Slavica (39) i Mladen (45) osuđeni na pet mjeseci uvjetnog zatvora, otkriva nam strašnu, a ujedno i tužnu priču koja se prije nekoliko godina odvijala u Bojnikovcu pored Križevaca. Obiteljsku priču u kojoj je najviše patila tada maloljetna, a danas punoljetna J.. U najosjetljivijim godinama života živjela je u nehumanim uvjetima, bez struje, vode, često je bila gladna pa i bolesna.
Zbog toga što su grubo zanemarivali svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta, njezini roditelji, prvooptužena Slavica i drugooptuženi Mladen, proglašeni su krivima, a presudom im se zamjera što su svjesno nepovoljno utjecali na pravilan psihofizički razvoj, odgoj, školovanje i zdravlje djeteta. Naime, kako piše u presudi, svi zajedno živjeli su u jednoj prostoriji kuće koja je bila neuredna, razbacana i u kojoj nije bilo higijenskih uvjeta.
Bez vode, struje, prostora za učenje…
Kuća nije imala vode ni struje, koju su dobivali preko solarne ploče, pa se kći, kako bi održavala higijenu, odlazila kupati kod prabake. Također, nije imala prostor za učenje ni svjetlo u noćnim satima pa je postizala slabije rezultate u školi. Maloljetna kći nije imala ni redovitu i pravilnu prehranu, često je bila gladna, a roditelji nisu vodili brigu ni o njezinom dentalnom zdravlju pa je gotovo na svim zubima imala karijes. Isto tako, zbog skolioze morala je nositi pojas, o čemu roditelji nisu vodili brigu, a često su se u njezinoj prisutnosti i svadili.
U konačnici, Centar za socijalnu skrb Križevci oduzeo im je kćerku u veljači 2017. godine, a tek tri godine kasnije Općinsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu. Prvo u veljači protiv Slavice, pola godine kasnije i protiv Mladena, a spajanje postupka provedeno je tek u studenom prošle godine, kada je to postao jedinstveni postupak.
Optužena Slavica na raspravi se branila šutnjom, a odgovarala je samo na pitanja svog branitelja. Rekla je da se bojala supruga, koji je znao biti agresivan i da nije mogla pomoći kćerki, jer nije imala kamo otići. Radila je na crno na poljoprivredi i zarađeni novac trošila je na kućne potrepštine, ali i na kćer, koja se bojala zubara pa je nije ni vodila k njemu. Kazala je kako je s kćeri, nakon svega, u dobrim odnosima i kako je kod nje provela zimske praznike.
Nisu imali kupaonicu, koristili poljski wc
Inače, Slavica i Mladen živjeli su u izvanbračnoj zajednici 15 godina i kako je na raspravi priznao Mladen, mučili su se, radili na crno, borili se, a čak je i bio u takvom stanju da je razmišljao o štriku oko vrata. Počeo je raditi tek kada je platio za posao u PIK-u, no i tamo je bilo raznih ucjena i prekovremenih sati, zbog kojih se loše osjećao. Kazao je da prostor u kojem su živjeli nije bio primjeren za dijete, no da se negdje moralo živjeti. Imali su peć na drva, ne i kupaonicu pa su koristili poljski wc. Ipak, stvari su se naglo promijenile nakon što je otišao u Njemačku. To je bilo nakon što je kćer već otišla kod druge obitelji i nakon što se razveo od Slavice. U Njemačkoj se, kazao je na raspravi, preporodio, kupio kćeri kuću u Križevcima te u Goli tri objekta, a u Đelekovcu je imao i gostionu.
Svoj iskaz dala je i J., koja je u međuvremenu završila srednju školu u Koprivnici. Pričala je da su svi u jednoj prostoriji živjeli, spavali, kuhali i jeli. Kupala se pomoću lavora ili kod bake, a navečer je učila pod svijećom, iako školu baš nije voljela i bila je ponekad lijena. U osnovnoj školi primijetila je da drugi učenici žive drugačije i požalila se prijateljici na uvjete života, a kasnije i socijalnoj radnici, koja je obavijestila Centar. Tražila je osobno da ju se smjesti negdje, ali je s roditeljima ostala u kontaktu i povremeno se vide. Otac joj je davao novac za školu, a obećao je da će joj platiti i vozački ispit.
U školu dolazila skromno odjevena i u nehigijenskim uvjetima
Djelatnica Centra za socijalnu skrb potvrdila je da su od škole dobili obavijest o djevojčici koja je izrazila želju da se izmjesti iz vlastite obitelji, nakon čega su se na svoje oči uvjerili u vrlo loše životne uvjete koji su u kući vladali. Dodala je, između ostalog, i to da je dijete izmješteno uz pristanak roditelja, koji nisu bili prijavljeni na Zavod za zapošljavanje pa nisu ni mogli ni dobivati novčanu pomoć. Svjedočila je i učiteljica iz križevačke Osnovne škole Ljudevit Modec, koja je kazala da je J. često bila skromno obučena i u ne baš najboljem higijenskom stanju, a i da je iz priče djeteta proizlazilo da kod kuće bila izložena batinama od strane oca.
Isto tako, svjedočila je i baka prvooptužene Slavice, odnosno prabaka, koja je živjela kuću dalje, a kod koje se J. znala kupati i hraniti. Rekla je da je Mladen bio loša osoba, koji je tukao ženu i kći te da je preko dana igrao igrice na kompjuteru, dok je žena radila razne poslove po selu. Rekla je prabaka da se dijete kupalo u lavoru i u kaci za grožđe te da je dolazila kod nje kada su bili hladniji dani.
Uzimajući to sve u obzir, sud je bivše supružnike proglasio krivima te ih osudio na pet mjeseci zatvora, ali uvjetno, uz rok kušnje na dvije godine. Pritom je sud uzeo u obzir činjenicu da se neosuđivani i da su bili lošeg imovinskog stanja. Kao što smo napomenuli, J. je ove godine postala punoljetna, u međuvremenu je završila srednju školu i smještena je kod udomiteljske obitelji.
