Magistru molekularne biologije Moniku Ranilović (23) iz Novigrada Podravskog zapazili smo još kao učenicu koja se kroz školovanje u Gimnaziji Fran Galović istaknula uspjesima na državnim natjecanjima iz fizike, a na državnoj maturi 2017. godine iznenadila je najboljim uspjehom iz hrvatskog jezika u državi, što joj je osiguralo upis na čak pet fakulteta.
Nakon srednjoškolskog uspjeha, ova mlada djevojka u rujnu je diplomirala Molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je ostvarila odličan prosjek. Trenutno je zaposlena u jednoj zagrebačkoj tvrtki u razvoju, koja se bavi testiranjem životinja na genetske bolesti i određena nasljedna svojstva.
– Uvijek me zanimala medicina i biologija čovjeka, a nakon duljeg razmišljanja, zaključila sam da, ipak, ne želim studirati medicinu, jer smatram da za taj posao nije dovoljno samo zanimanje za biologiju čovjeka, nego i spremnost na donošenje važnih odluka. Prevagnulo je još par stvari, primjerice slabo mi je kad se vadi krv, te sam odlučila da želim upisati nešto što bi, na neki način, moglo biti vezano uz biologiju čovjeka. Odabrala sam molekularnu biologiju. Dakle, kada sam upisivala taj studij, nisam ga odabrala samo iz interesa za molekularne procese, već mi se taj izbor činio kao dobra alternativa – otkrila je Monika te istakla svoje pozitivno iskustvo s hrvatskim obrazovnim sustavom.
– To ne znači da je savršen, uglavnom, zadovoljna sam s obrazovanjem. Znam da ima puno ljudi koji bi rekli da nisu zadovoljni, ali mislim da to, zapravo, ovisi o iskustvu svakog pojedinca. Na primjer, kad sam polazila prirodoslovno-matematičku gimnaziju, nisam požalila što sam ju upisala, dok, s druge strane, prijateljica je bila vrlo nezadovoljna. Mislim da taj dojam jako ovisi o profesorima, jer bez obzira na program, profesor svoj predmet može učiniti zanimljivim ili odbojnim. Mi smo u matematičkoj gimnaziji imali neke profesore koji su mi bili odlični. Uspjela sam steći vrlo dobro predznanje koje mi je na fakultetu jako koristilo – govori.
Za fakultet, napominje, služilo joj je znanje koje je stekla na dodatnim satima za ‘one koji žele znati više’ i kroz pripreme za natjecanja.
– Zaključujem da je učenicima važno omogućiti te ‘dodatne’ iz pojedinog predmeta. Definitivno je gradivo koje se stavlja pred učenike jako široko i mislim da ne bi trebalo ići u smjeru da se proširuje, a bi li ga trebalo smanjivati, nisam sigurna – smatra Monika.
Na popisu devet studija bez ijednog upisanog studenta ove godine, našli su se i neki smjerovi na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.
– Kada sam upisivala molekularnu biologiju, taj fakultet je kao prvi izbor odabralo puno više ljudi no što je bila kvota za upis i mislim da je to dobar pokazatelj da nismo u opasnosti da ćemo ostati bez stručnjaka u prirodnim znanostima. Nisam sigurna je li se situacija promijenila. S obzirom na mogućnosti zapošljavanja u tome području u Hrvatskoj, interes je i velik. No teško mi je procijeniti, jer sam na fakultetu bila okružena ljudima koji imaju interes za prirodne znanosti. Ne moraju svi biti zainteresirani za prirodne znanosti, kao što ne moraju biti zainteresirani za povijest, pravo, sport ili nešto drugo – govori.
Monikin diplomski rad nosi naziv Utjecaj askorbinske kiseline na dinamiku rasta tumorskih sferoida dobivenih iz osteosarkoma, a posao molekularnog biologa već je nekoliko desetljeća jedan od najatraktivnijih i najtraženijih u svijetu.
– Tek sam na fakultetu shvatila koliko su molekularni procesi precizno regulirani i složeni. Također, fascinantno mi je koliko nam je o njima poznato, dok istovremeno ima i jako puno toga što je potrebno istražiti. Dakle, to područje je samo po sebi zanimljivo, a osim toga, potrebno je za razvoj novih lijekova, razumijevanja različitih bolesti, a primjenu može imati u vrlo različitim područjima – napominje Monika koja bi posao voljela pronaći u Hrvatskoj.
– Razlog tome nikako nisu uvjeti rada koji nam se ovdje pružaju. Mislim da će nas barem pola, ako ne i više, otići raditi u inozemstvo. Čini mi se da je financijska potpora znanstvenih projekata u Hrvatskoj premala, s obzirom na to da su uređaji i materijali koji se koriste za istraživanja vrlo skupi, a to onda dovodi do usporenosti istraživanja. Nemam puno iskustva, tako da ne želim ništa tvrditi, ali stekla sam takav dojam – kazuje i otkriva kako nema točno definirane planove za budućnost.
– Trenutno radim u firmi InovaGen d.o.o.. točnije AnimaLabs laboratoriju gdje sam od fakulteta. To je firma koja se bavi testiranjem životinja na genetske bolesti i nasljedna svojstva te izradom DNA profila životinja. Iako mi, možda, nije bio cilj raditi nešto vezano za životinje, ovaj posao me pozitivno iznenadio, jer sam do sada u praksi imala prilike isprobati i svakodnevno koristiti veliki broj metoda. Posao je jako dinamičan i uključena sam u puno aspekata rada tvrtke, što mi je posebno zanimljivo. Čak sam nedavno primijenila i znanje koje imam za rad u Photoshopu, a smatrala sam da mi ta vještina vjerojatno nikad neće koristiti u poslu – napominje Monika koja bi voljela u budućnosti pokrenuti svoj posao.
– Fakultet je generalno kvalitetan, iz njega izlazimo s dobrim predznanjem koje nam omogućuje brzo učenje na poslu. Usmjeren je na pripremu za znanstveni rad. Meni osobno nije bio lak, jer zahtijeva puno učenja informacija, uvijek je neki predmet koji je užasno opširan, ali uz puno učenja uspjela sam ostvariti odličan prosjek – zaključila je naposljetku ova mlada intelektualka.
