Prosinac u Muzeju grada Koprivnice i ove godine donosi programe koje karakterizira neposrednost, razumijevanje, bliskost i suradnja. Stoga sve zainteresirane pozivaju na radionice nakita za bor koje će se odvijati u Galeriji Mijo Kovačić u utorak, 13. i 20. prosinca, od 16 do 18 sati.
Ovogodišnje radionice božićnog nakita vodit će Vesna Peršić Kovač i Maša Zamljačanec.
Naime, priča o prosincu uz predavanja i radionice traje u Muzeju već nekoliko godina, a predstavljaju se običaji zimskog ciklusa s posebnim osvrtom na Svetu Katarinu, Svetu Barbaru, Svetog Nikolu, Svetu Luciju, Svetog Stjepana, Badnju večer i Božić,
Božićno zelenilo, Zvjezdare i druge božićne običaje u Podravini te izradu tradicijskog božićnog nakita.
U ciklusu godišnjih običaja, Božić i božićni blagdani zauzimaju posebno važno mjesto, kako zbog obilja običaja, vjerovanja i praksi, tako i važnosti onoga što se njima obilježava.
Značenja ovog blagdana su slojevita, a prevladava vjersko kojim se obilježava rođenje Isusa Krista. Ipak, u obzir valja uzeti i tradicije koje su mu prethodile, a vezivale su se uz zimski solsticij kada Sunce u gibanju oko Zemlje dostiže najnižu točku i dani postaju duži, a noći kraće. Njime se u agrarnim zajednicama obilježavao početak nove godine. Ako to uzmemo u obzir, ne čudi što je upravo ovo razdoblje prepuno postupanja, želja i nastojanja da se u novoj godini osigura rod i plod, obilje i blagostanje.
Dan Isusova rođenja u prošlosti se obilježavao na različite datume, a 25. prosinca uveden je u 4. stoljeću s namjerom da zamijeni u Rimu vrlo rašireno svetkovanje blagdana rađanja boga Sunca dies Natalis Solis Invicti, ali je zadržano uvjerenje kako Krist svojim rođenjem svijetu donosi svjetlost.
Božićno razdoblje započinje tijekom četiri tjedna Došašća kada traju pripreme za Isusovo rođenje, a ispunjena su svakodnevnim odlascima na mise zornice, suzdržavanjem od organiziranja svadbi i zabava te nastojanjima da se osigura pomoć siromašnima, obzirom na to da je Isus njihov zaštitnik i zagovaratelj. To je razdoblje tijekom kojeg se čisti kuća i okućnica, a vjernici promišljaju o vlastitim postupanjima.
Predbožićno razdoblje iščekivanja i pročišćenja kulminiralo je tijekom Badnjaka, a osobito bogata običajima, vjerovanjima i simbolikom bila je badnja večer. Svečanoj, ali još uvijek posnoj večeri prethodio je čitav niz postupaka i rituala koji su se razlikovali, ne samo od mjesta do mjesta, već i među obiteljima.
Toga je dana čista i dotjerana kuća mirisala na svježe odrezane grane zimzelena (smreke, jele ili bora) koje su ukrašavane ručno izrađenim nakitom: orasima umotanim u papir, ružicama od krep papira, lančićima od slame, medenjacima. Čest nakit bile su i crvene jabučice te licitarski šećerni bomboni umotani u raznobojne papire. Njihova je namjena, osim ukrasne bila i uveseljavanje dječice.