Jedan od onih koji je prepoznao prednosti korištenja obnovljivih izvora energije i uložio značajna sredstva u izgradnju solarne elektrane na svom krovu je Ivan Korenika iz Velikog Ravena. On i supruga Božica 30 godina su živjeli u Hamburgu u Njemačkoj, gdje je korištenje sunčeve energije normalna pojava već duži niz godina.
Pred četiri godine zauvijek su se vratili u svoju kuću nadomak Križevaca te odlučili zbog poprilično velikih rata za struju i plin krenuti u ovu investiciju. S nabavkom dokumentacije krenuli su u ožujku, a već su u listopadu shvatili da su napravili pravi potez.
– Računi za struju su se kretali u prosjeku oko 600 kuna, s tim da mi nismo očitavali nego plaćali paušal, pa smo šest mjeseci plaćali 400 kuna, a pola godine 800 kuna. Kad smo se vratili iz Njemačke odlučili smo jednostavno ih postaviti, a zbog ovog sad poskupljenja svega, ispalo je da je to bila super odluka. Napravili smo pretvarač za osam kilovata, a sad imamo 5,60 kilovata panela, no zatreba li, uvijek ih možemo nadograditi – priča Ivan koji je potpuno svjestan činjenice da je vrijeme jeftine energije prošlost i zato će kroz par godina, kad dođe vrijeme za promjenu auta, obavezno kupiti hibridni, govori.
Projekt postavljanja solara išao je brzo i poprilično jednostavno. Projektnu dokumentaciju izradila im je jedna zagrebačka firma, platili su je 5000 kuna, a od Grada Križevaca dobili 4000 povrata.
– Krenuo sam u to ne računajući na potporu, napravio bi to bez obzira na sve. Ovako je ispalo odlično. Sve nas je ukupno koštalo oko 70 tisuća kuna, a grad nam vratio oko 23 tisuće kuna. Velika pomoć. Zasad sam super zadovoljan iako ovo nije referentna godina. Proizveo sam ove godine više od tisuću i nešto kilovata što smo potrošili na grijanje. Evo, prošli mjesec sam se namjerno grijao na struju da me ne bi bacili u kategoriju proizvođača i platio račun od 150 kuna. Proizvodnja i potrošnja uskladit će se tijekom 12 mjeseci iduće godine – veli Ivan. Rok povrata njegovog ulaganja je pet do šest godina.
Korenike nisu ni prije pazile na potrošnju struje, a tek sada mogu bezbrižno paliti sve uređaje po kući i dvorištu.
– Mi smo tri, ali pri nama vam rade četiri škrinje, tri hladnjaka, tri bojlera za vodu, svijetlimo po dvorištu. Nismo ni prije ugradnje solara bogzna kako štedjeli, ali smo ipak prali veš kad je bila jeftinija struja, sad na to uopće ne gledam – rekla je Božica.
Ivan kaže kako je u Njemačkoj svaki brežuljak ili polje koje god je okrenuto prema suncu iskorišteno za postavljanje solarnih panela, iako imaju 30 posto manje sunca nego Hrvatska, ali Nijemci sve iskoriste.
– Gore smo struju za dvosobni stan plaćali 75 eura, a koristili smo je samo za kuhanje, imali smo jedan frižider s onim malim ladičarem, nešto malo smo peglali i trošilo se na svijetlo i televizor. Bilo je skupo, no podnošljivo u odnosu na plaću koju smo gore imali. I ovdje se polagano mijenja svijest, ljudi sve više koriste sunčevu energiju, nema druge, to je budućnost – zaključio je Ivan.
