Žene koje se smatraju feministicama mogle bi biti šokirane onime što neki nazivaju novim valom feminizma: vraćanjem žena u kuhinje – i u vrt.
Kad je Shannon Hayes završavala doktorat, napravila je popis svih profesorica koje su joj ikada predavale. Među njima nije bilo niti jedne koja je imala muža i djecu. Shannon Hayes željela je muža i obitelj, ali je shvatila da, ako želi sveučilišnu poziciju, “neće moći imati to što želi”. A osnivanje obitelji, tvrdi, “jednako mi je važno kao i karijera – zapravo i više”.
Na užas članova doktoratske komisije, vratila se u sjeverni dio planinskog gorja Appalachian, na farmu gdje je odrasla. Sa svojim suprugom kupila je u blizini kuću. U mjestu se šaputalo: “što je pošlo krivo?” Nakon što je napustila fakultet, Hayes nikako nije mogla biti pozvana na intervju za posao. Da stvar bude gora, njen je muž ostao bez posla dva tjedna nakon što su kupili kuću. Stoga su se oboje posvetili kućanskim poslovima:
“Ako bi se nešto razbilo, mi bismo to popravili. Ako se nešto rasporilo, to bi zašili. Meni je išlo konzerviranje hrane pa bih hranu koju nismo uzgajali u vrtu ili na farmi, kupila na lokalnoj tržnici u jeku sezone i konzervirala je, zamrznula ili fermentirala”, priča Shannon i dodaje da se njezino mišljenje o tome što znači biti “uspješan u životu” promijenilo. Za nju je sada uspjeh biti sa svojim roditeljima i s djecom, te kuhanje za cijelu obitelj. Uz to, primjećuje da sve više ljudi shvaća važnost spravljanja hrane kod kuće.
Shannon Hayes je o tome izdala i knjigu, pod naslovom “Radikalne domaćice”. Piše o dvadesetak američkih obitelji koje su odbile stalno zaposlenje i umjesto toga rade na zemlji – uzgajaju piliće i povrće. Domaćinstvo je, kaže ona, novi put za žene koje se i dalje smatraju feministicama: “Mislim da mnoge feministice shvaćaju da je život u obiteljskom domu od iznimne važnosti. Zaista smatram da je to dio novog vala feminizma.”
Na ovu je izjavu jedna feministička blogerica reagirala s gađenjem: “želite li reći ženama da se vrate u kuhinju? To je nešto što tradicionalne feministice ne vole čuti”. I Brittany Shoot je jedna od feministica na internetu. Nju zabrinjava poistovjećivanje domaćica s feminizmom. Ona na svom blogu piše o eko-feminističkim pitanjima za jednu medijsku kuću i novinsku agenciju na internetu, The Women’s International Perspective. Kaže da činjenica što to rade neke žene ne znači da je to feminizam te dodaje da bi se poruka Shannon Hayes mogla protumačiti kao korak unazad za žene: “Ne mogu zamisliti da kažem svojoj baki: ‘Ostat ću doma i ništa ne raditi.'”
Brittany Shoot kaže da se njezina baka borila da se upiše na fakultet i tada nije imala ni blizu toliko izbora za karijeru kao danas ona. Baka bi joj željela da iskoristi sve životne šanse do maksimuma. “Toliko smo toga postigle, pa zašto bi onda donijele takvu odluku kad imamo mogućnost karijere koje nisu samo unosne, već i ispunjavajuće” – pita se Brittany.
Međutim, Shannon Hayes na to odgovara da su “žene danas programirane da žele novac i status koje donosi važan posao”, a da se to pokazalo isto tako praznim za mnoge žene kao i za muškarce. Dodaje i da je biti domaćica u pedesetim i šezdesetim godinama za žene bilo ograničavajuće i činilo ih je depresivnima. Gubile su vlastiti identitet kako bi služile svojim muževima i djeci. No danas, kaže Hayes, žene gube svoj identitet na poslu.
A u domovima su ulogu domaćice, kaže Hayes, preuzele velike korporacije i zbog toga danas konzumiramo prerađenu, nezdravu hranu: “Mislim da bi se svi morali vratiti u kuhinju, ne samo žene. To je zato što ne bi smjeli kupovati prerađenu hranu niti podržavati industrijsku poljoprivredu, kao ni prehrambene proizvode koji putuju tisuće kilometara prije nego se nađu na policama u samoposluzi.”
Hayes kaže da biti domaćica ne znači da žena odustaje od feminizma, već da ga redefinira njenim vlastitim promjenama. Ona domaćinske poslove dijeli sa svojim suprugom i tako njih oboje nalaze više ravnoteže između obiteljskog života i posla.
Izvor: VOANews / Biologija.com.hr