Mladi Hrvati iseljavaju iz naše države, sve više i više Hrvata financijsku sreću i stabilnost traži vani, velik broj Hrvata je u zadnjih pet godina napustio zemlju… samo su neki od natpisa s kojima se susrećemo često.
Gledajući unatrag, trend napuštanja Hrvatske sve je veći, a gotovo nitko ne priča o situacijama kad se iseljeni Hrvati odluče vratiti u Hrvatsku. A kad se priča o mladim Hrvatima, onda je takvih priča još manje.
No Paula Pintarić je Koprivničanka koja je izuzetak. Ova 30-godišnjakinja iskusila je život izvan Hrvatske te je više od četiri godine živjela u Amsterdamu. Tamo joj je bilo zanimljivo, stvorila je život i imala odličan posao, no unatoč svemu tome odlučila se vratiti u Hrvatsku.
Proputovala je svijet, bila u Meksiku, Keniji, Egiptu, Južnoafričkoj Republici i u gotovo cijeloj Europi. Plivala je s morskim psima, osvajala nagrade na natjecanjima iz plesa na šipci, letjela iznad Turske u balonu na vrući zrak, bavi se paraglajdingom, a, ipak, na kraju svih doživljenih i proživljenih iskustava, Paula je sreću odlučila nastaviti graditi u Hrvatskoj.
Po struci je grafički tehnolog, a bavi se product designom, odnosno dizajniranjem mobilnih i web aplikacija. Otprilike sedam godina radi ovaj posao koji se sastoji od programiranja, istraživanja tržišta i korisnika, a sve kako bi nastao digitalni proizvod, aplikacija.
Pitali smo Paulu zašto se uopće odlučila odseliti u Amsterdam, a na to nam je rekla kako je još za vrijeme studiranja u Hrvatskoj izmijenila nekoliko poslova te kako je bila razočarana cjelokupnom situacijom.
– Sad dok gledam sve to unatrag shvaćam da nisam uzimala u obzir to da sam student, da imam jako malo iskustva, ali kao bila sam razočarana – nasmijala se povratnica Paula.
S obzirom na to da je posljednje ljeto prije završetka fakulteta provela na raznim ‘partijima’ u Nizozemskoj, Paula je zaključila da joj se ta država sviđa i po završetku fakulteta, u niti punih mjesec dana, odlučila se preseliti u Amsterdam. Nije imala posao, nije točno znala gdje će živjeti dugoročno, ali znala je da će se snaći i uspjeti te je 2016. godine odselila u Nizozemsku.
– Išla sam glavom kroz zid, nekih tjedan dana sam bila u stanu bratovog frenda i to mi je pomoglo dok nisam našla svoj stan. Dosta brzo sam se snašla, mislim da je to zato što sam otvorena i brzo sklapam prijateljstva – rekla je Paula.
U roku mjesec dana našla je posao u jednoj nizozemskoj firmi, te, iako je bila junior u IT svijetu, mogla je bez problema živjeti u Amsterdamu. Nažalost, tvrtka je s vremenom propala, iako Paulu vežu jako lijepa sjećanja na nju.
– Dosta smo se svi družili nakon posla, a i na poslu je bilo dosta uživanja, sjećam se kako smo jednu božićnu zabavu imali na vrhu najvišeg hotela u Amsterdamu. Puno se trošilo, a posljedica toga je da je firma brzo i propala – nasmijala se Paula te dodala kako općenito IT tvrtke imaju slično poslovanje, odnosno šefovi dosta ulažu u svoje zaposlenike, šalju ih na razne edukacije, ali im i svakodnevno osiguravaju dobru atmosferu na poslu kroz razne sitnice poput free napitaka i hrane.
Dodala je kako se na prvu zaljubila u Amsterdam, zaljubila se u činjenicu da si bilo tko može naći bilo kakav hobi tamo, tako je i ona zavoljela ples na šipki i išla na razna natjecanja pa čak i osvajala prva mjesta.
Jednu sitnicu Paula je puno puta spomenula. Amsterdam je predivan kada ga obasja sunce, u tim rijetkim trenucima, taj grad izgleda savršeno, rekla je Paula, ali nam je time dala naslutiti da postoji i druga strana Amsterdama, ona hladna i zatvorena.
– Stvarno sam upoznala ljude iz cijelog svijeta, čak Nizozemci kažu da Amsterdam nije Nizozemska, tamo se uglavnom priča engleski jezik. Mix kultura mi je bio najprimamljiviji kao i sama brzina grada – rekla je Paula.
Dodala je kako nema puno prijatelja Nizozemaca, teško se i sporo otvaraju, to je nešto što Pauli nije ‘sjelo’.
– Znam kak’ je tu kod nas, koliko puta se znalo dogoditi da sam u dva ujutro u taksiju vodila raspravu o životu, toga u Nizozemskoj nema. Puno ljudi mi je tamo govorilo da sam dosta otvorena i to im je bilo neobično. A da ne pričam o slavlju rođendana. Tamo dok netko slavi rođendan onda ne čestitaš samo njemu nego i mami, tati, braći, sestrama. Gosti si sami nose cugu na rođendanski party – opisala je Paula te dodala kako i u kafićima svatko plaća svoje piće.
– Ne smatram se nostalgičarom, volim putovati i u Nizozemsku sam otišla s mišlju kako tamo idem za cijeli život i kako ću nakon pet godina tražiti državljanstvo. U međuvremenu se dogodila korona i Hrvatska se dosta brzo otvorila, vidjela sam to kao priliku da se vratim malo doma i vidim se sa svojima. A kad sam se vratila počela sam uviđati koliko u Hrvatskoj imamo vrijednih stvari – rekla je Paula.
Te 2020. godine, kada su se granice otvorile, taman prije turističke sezone, Paula se prisjetila kako ju je prijatelj dočekao na aerodromu u Hrvatskoj i odmah ju izveo na pivu.
– Došla sam doma kod svojih i sve se činilo lagodnije, toplije, nije bilo žurbe. Konstantno su se događala lijepa druženja i shvatila sam koliko mi to fali. Nizozemci su ponosni na svoj individualizam. Kod njih nema “idemo sad na kavu”, kod njih je “e, imam vremena u subotu između dva i pola četiri pa ak’ hoćeš možemo ići na kavu”. I da, oni će doći u dva i otići točno u pola četiri – opisuje nam naša sugovornica.
Paula je to ljeto 2020. godine uživala u Hrvatskoj, putovala je od otoka do otoka, istovremeno je i radila za jednu nizozemsku firmu, a to je mogla,jer se u to vrijeme radilo od kuće.
Punih šest mjeseci radila je za Nizozemce iz Hrvatske, a onda se vratila u Amsterdam na otprilike mjesec dana. Shvatila je tada da joj to više nije bilo to, objasnila nam je, a kad “to više nije to”, znamo što nakon toga najčešće slijedi.
– Bilo mi je sve nekak fora, ali željela sam se vratiti doma. Vratila sam se i u mjesec dana našla posao u Hrvatskoj, otišla sam u Amsterdam, pokupila sve stvari i vratila se doma – prisjetila se Paula.
Također, sunce je zaslužno za njezin povratak, jer kad kiša pada toliko dana u godini kao što pada u Nizozemskoj, suncu se čovjek itekako razveseli. Sretna je i zbog brdovite Hrvatske, toliko jako da se veselila i brdašcima koje je vidjela na putu prema Reki.
– Imamo jako lijepu zemlju, samo kaj nismo ni svjesni toga. Koliko prekrasnih krajolika je oko nas, a hrana, hrana u Hrvatskoj je fenomenalna. Pokušala sam gore ići na tržnicu, kupovati u trgovini, ali nema meni to okusa. Imaju neku kao pohanu paštetu koju često jedu uz pivu, nema to nekog smisla, burek i Tomislav, to je prava stvar – veselo je rekla Paula.
Smatra da je jedan od odlučujućih faktora povratka u Hrvatsku bio taj što se više od 90% doseljenika u Amsterdam unutar pet godina iseli van. Taman kad čovjek kreira neki krug ljudi/prijatelja, oni se vrate u svoju državu i onda ako ostaneš moraš sve ispočetka graditi, rekla je Paula.
– Ostavljanje jedne države i odlazak u drugu, nije to lako. Nekaj si radil pet, 10, 25 godina i onda to sve ostavljaš i krećeš ispočetka. Kad sam se vratila u Hrvatsku imala sam osjećaj kao da sam ponovno stisnula tipku “play” i pitala sam se kaj sad dalje, ali išla sam korak po korak – rekla je Paula na samom kraju.
Sretna je što se vratila u Hrvatsku, vesele ju ljudi, toplina, ugodna atmosfera, bliskost. Naravno, onaj adrenalinski dio Paule i dalje je ostao u njoj, i dalje će putovati i upoznavati razne dijelove svijeta, uživat će u poslu koji joj nudi pregršt izazova, a tko zna, možda jednog dana otvori i svoj studio za ples na šipki.
