Dan nakon teške blamaže, točnije danas u 12.15 sati, u klupskim prostorijama trebala se održati konferencija za medije, putem koje bi se najavio europski dvoboj protiv norveške Sole, koja u nedjelju gostuje u Koprivnici. Naravno, pressica je otkazana, u klubu vlada panika i vode se sastanci, a nitko ništa službeno nije rekao o eventualnom odlasku Željka Babića. Jasno, gotovo je sigurno da on više neće sjediti na klupi i da će napustiti Koprivnicu, no ta odluka trebala se znati još jučer, a ne što se odugovlači.
Uostalom, njegovi prethodnici Goran Mrđen i Neven Hrupec, letjeli su zbog puno manjih grijeha, a da stvar bude gora, riječ je o domaćim trenerima, što s Babićem nije slučaj. Istina, stigao je u Koprivnicu s određenim pedigreom, upisao je jednu od najvećih pobjeda Hrvatske, kada je u Poljskoj svladao Poljsku s nevjerojatnih 14 golova razlike, no u ženskom rukometu nikad nije bio, a vjerojatno nakon ovog ni neće. Čovjek se u Koprivnici jednostavno nije snašao i unazadio je klub u svakom pogledu. Istina, dobio je novi kadar, ne tako mlad kao što je stalno ponavljao, jer ima tu dosta iskusnih igračica i reprezentativki, ali većina njih nazaduje.
Odmah nas je iznenadio izjavom da Europa nije prioritet, iako su u klubu drugačije tvrdili, a imao je i vremena za pripremu kao nijedan prije njega, jer su europski izazovi došli tek sredinom prosinca. Ni to mu nije pomoglo. Izgubio je gotovo sve što je mogao, a sreća mu se osmjehnula u kvalifikacijskom dvoboju kontra Poljakinja iz Lubina, kada je dvaput remizirao pa nakon sedmeraca izborio grupu Europske lige. Kako u njoj prolazi ne moramo podsjećati, Podravku doslovno svi gaze, a riječ je o klubovima iz drugog europskog ranga.
Pojačanja koja dolaze u Koprivnici nazaduju
Štoviše, Babić je imao osam utakmica koje su označene, ‘ajmo reći kao važne, a nijednu nije dobio. Osim šest europskih dvoboja, tu je poraz od Lokomotive u Zagrebu, a sad i ovaj domaći protiv Dugog Sela, koji je najveća blamaža u novijoj povijesti kluba. Gubila su se prvenstva i kupovi, ali od Lokomotive, a ne klubova koje bi se, bez rasprave, trebalo pobjeđivati s 10-ak golova razlike. Dakle, Babić u Koprivnici nije napravio ništa! Blamira se po Europi, a prvenstvo, koje je prvi cilj, već je izgubio. I više nego dovoljno da mu se pokažu izlazna vrata, iako je već sat vremena nakon jučerašnjeg poraza trebao biti na brzoj cesti za Zagreb.
Također, postavlja se pitanje što je s igračicama, koje su neprepoznatljive. Jasno, mnoge od njih si bez pokrića umišljaju da su zvijezde, plaća dolazi i to vrlo pristojna za ono što se pokazuje na parketu, a prave reakcije nema. Sve koje dolaze u Koprivnicu u svojstvu pojačanja ovdje nazaduju, a odgovora zašto se to događa nema. Isto je i sada. Sestre Kalaus, vratarka Bešen, krilo Šimara u Lokomotivi su bile dvostruko bolje nego u Podravki, gdje imaju znatno veća primanja. Zašto? Ne zna se. One su samo primjer za izdvojiti, jer u silaznoj putanji je cijela ekipa, a neke su, očito, i šikanirane od strane trenera, iako su godinama u Koprivnici i drže konstantu. Tu se možemo pozvati na Anu Turk.
Uglavnom, cure znaju da ne mogu dalje u Europi, svjesne su da su jučerašnjim porazom izgubile i prvenstvo, a kup je jedino što im preostaje. U ostatku sezone igrat će, dakle, revijalno, motiv im ne treba, a iskupiti se za ovo što su pokazale jučer ionako ne mogu. Sezona je izgubljena, a proljeće još nije ni došlo i netko će za sve to morati, osim trenera, odgovarati.
Svi šute, nitko ne preuzima odgovornost
To je, uostalom, i pitanje svih pitanja. Zašto nitko ne odgovara za sve ono što se događa u posljednje dvije-tri godine. Od smrti legendarnog Sarača. Naslijedio ga je Hrupec, koji je izletio iz kluba i prije nego je otpakirao kofer, a došao je nakon njega Mrđen, koji je odradio ostatak sezone. Odradio, jer su stvari odmah ukazivale da mu traže zamjenu, iako nije ništa konkretno pogriješio. Očito je bio prejeftin, a i domaći je čovjek, to je uvijek kod nas grijeh.
Postavlja se pitanje što je s upravom i onima koji o svemu odlučuju. Zašto svi šute? Zašto netko ne ponudi odgovore, zašto nitko od njih ne diže slušalicu kad ih se zove? Zašto šuti direktorica Vlatka Mihoci, koja je ranije bila poznata kao žena bez dlake na jeziku? Što je s Mirandom Tatari, sportskom direktoricom koja je žarila i palila klubom, a sad je nigdje nema. Zašto se ne oglasi Ivan Pal, koji je legenda kluba i koji je sigurno upućen u sve, zašto nešto ne bi javno rekao i gradonačelnik Mišel Jakšić, koji je imao prste u dovođenju Babića i koji, također, zna sve ono što se događa unutar kluba? Zašto se, u konačnici, ne jave iz sedmerokatnice, koja brine o financijskom stanju klub? Ne tražimo od njih ostavke, ali tražimo odgovore i rješenja, tražimo da netko preuzme odgovornost za sve ovo što se događa posljednjih godina u klubu. Dok se to ne dogodi, neće biti dobro.
Podravka je u silaznoj putanji. Odavno već nije rukometna elita, štoviše, pala je u treći rang europskog rukometa, a kako je krenulo, bit ćemo sretni kada će se i ako će se više slaviti domaća prvenstva. Koprivničanci to ne zaslužuju. RK Podravka je brend i simbol grada, najtrofejniji ženski kolektiv u Hrvatskoj, a tako se prema njoj nitko više ne odnosi. Neke vrijednosti koje su se cijenile očito su zaboravljene, svi alarmi i sve uzbune već su odavno oglašene, a provalija je sve dublja. Gospodo, vrijeme je, klub nije ničija igračka! Tražimo odgovore, tražimo rješenja, tražimo klub otvoren prema svima, baš kao što je to nekad bio…
