Ako ste ikada pokušali organizirati prijevoz neke robe s točke A do točke B, primjerice transporta pianina od Koprivnice do Zagreba, onda ste se osobno uvjerili da jedna takva akcija od vas zahtjeva puno kreativnosti i raznih pregovaračkih i menadžerskih vještina za koje ste tek tom prilikom ustanovili posjedujete li ih ili ne.
U slučaju da se pianino nalazio na šestom katu zgrade pa ga je prvo od tamo valjalo spustiti, utovariti, a onda i voziti nekoliko stotina kilometara…vjerujemo da vas je već od same pomisli na ovaj proces zaboljela glava pa ćemo se ovdje zaustaviti.
Našoj sugrađanki Sandri Bebek, koja je nedavno proglašena najobrtnicom za 2022. godinu i za svoj rad primila svojevrsni ‘obrtnički oskar’ Obrtničke komore Koprivničko-križevačke županije, rješavanje ovakvih zadataka i suočavanje sa sličnim izazovima svakodnevica su već dvadesetak godina.
Kako smo doznali u kratkom razgovoru, ona se u tim vodama apsolutno dobro snalazi i pliva poput ribe.
Sandra, po zanimanju ekonomistica, vlasnica je obrta Trans logistika koje posluje od 2012. godine. Danas zapošljava sedam osoba, odnosno šest vozača plus vlasnicu koja sebe ne voli zvati šeficom, već joj je draža titula glavne koordinatorice. Zapravo, njen radni dan za nekog tko se ne bavi ovakvim poslom izgleda poprilično kaotično, a u većini slučajeva nema mu ni početka ni kraja, no takav je život obrtnika, bez petka i svetka.
– U logistici sam od kad znam za sebe, a imam radnog staža 20 godina. U tim sam vodama završila zbog poznavanja njemačkog i to me dovelo na moje prvo radno mjesto. Nakon godina rada u većem sistemu gdje sam naučila sve što sam trebala, od fakturiranja, carinjenja, a danas znam i sve o avio, željezničkom i brodskom prijevozu. Ako hoćete naručiti kontejner nečega iz Kine, samo recite, ja vam sve dogovorim – govori kroz smijeh.
Nakon što je stekla dobro iskustvo u velikom sustavu, odvažila se i hrabro krenula u privatne vode. U početku je tu bio jedan kombi, a skladišni prostor nalazio se u njenoj garaži.
– Imala sam viličar i taj mali prostor, no ni danas mi ne treba skladište veće od veličine kombija, jer sva roba koju preuzimamo brzo ide dalje. Logistika nije jednostavna, naporan je to posao u kojem su uglavnom muškarci. Primjerice, u Njemačkoj, gdje se kroz koju godinu namjeravam vratiti, sve manje ljudi želi raditi logistiku iako je to trenutno jako dobro plaćen posao. Još veća rijetkost su žene u tom poslu, a još manje je onih koje poput mene posjeduju vlastita vozila – objašnjava Sandra.
Kao što smo napomenuli, danas koordinira tim od šest vozača s kojima ravnopravno sudjeluje u podjeli posla prilikom utovara i istovara robe, a nerijetko i sama sjedne za volan kombija i odradi koju kraću turu.
– Imam ih stalno sve na oku, no ne mogu funkcionirati kao šefica. Ja se uvijek s njima poistovjetim. Evo jučer sam sve radila sama pa sam odmah obavila i svojevrsnu teretanu. Nakon toga sam i odvezla robu u Čakovec koju je čovjek na licu mjesta ugradio u proizvod, da bi ju ja tako ugrađenu vratila natrag u Koprivnicu i danas smo ujutro to isto vozili dalje za Austriju – kaže te dodaje kako njeni dečki razvoze robu po cijeloj Europi, što je izuzetno zahtjevno za uskladiti kako bi na koncu svi kupci bili zadovoljni, roba na pravom mjestu, a ona i njena ekipa za svoj posao i zaradili.
Kad je u pitanju roba koju prevoze našlo se tu svega pa i dijelova za Matu Rimca, avio dijelovi, cjepiva za koronu…
– Razmišljam neprestano o napretku i daljnjem širenju. Jednostavno moram jer kupci stalno imaju nove potrebe i ideje pa sam trenutno fokusirana na kupnju novog kamiona, a razmatram i opciju da kupim novi kombi s rashladnim uređajem. Srećom, kćerke su mi već velike pa i one uskaču kad zatreba, imaju za to smisla, no nije ni njima lako raditi sa mnom – napominje.
Voli imati sve pod kontrolom, ali jednostavno i mora sve znati da bi stvari funkcionirale.
– Moram pratiti gdje su mi vozači u kojem trenu, ne zato jer sam znatiželjna, nego što smo svi skupa odgovorni za robu koju preuzimamo i dostavljamo drugoj strani. Srećom, imam dobre dečke, već neko vrijeme smo stalna ekipa, a zahvaljujući njima i njihovoj predanosti, posao se razvija i više nego dobro – veli nam ova dugogodišnja obrtnica koja priznaje da joj je često zbog poslovnih obaveza pravi kaos u glavi, a ništa bolje stanje nije ni u njenom mobitelu u kojem se ponekad nakupi cijela lista neodgovorenih poziva.
Pred 10 godina, kada je kretala u privatni biznis, bilo joj je poprilično izazovno. Prve dvije, tri godine prošle su u velikoj borbi, no danas, kad su stekli krug svojih klijenata, stvari su sjele na svoje. Posao im je danas znatno olakšalo i ukidanje državnih granica.
– Sad sve ide puno brže, ne čeka se na carini niti na granici, no broj papira koje treba pripremiti kad se vozača šalje na put je od prvoga dana isti. Naša je prednost što vozimo male kombije koji nemaju ograničenja i brže prolaze u odnosu na velike kamione. S obzirom na svakodnevne promjene na globalnom tržištu, nadamo se da će tako i ostati – rekla je na kraju Sandra.
