Ovog petka s početkom u 19 sati izložbom Arbor vitae predstavlja najnoviji dio opusa, ciklus akvarela u nastajanju i evoluiranju od 2021. do danas koji ponovno aktualiziraju suodnos čovjeka i prirode kroz prikaz stabla.
Stablo kao motiv prisutno je od samih početaka stvaralaštva, početkom 1990-ih uparuje se s motivom ženstva, dok je u ciklusu šuma početkom 2000-ih fokus izmješten na deblo, kao poveznicu materijalnog i duhovnog života.
Ovaj ciklus promatra drvo života, simbol cikličkog obnavljanja života, prožetosti, besmrtnosti, i plodnosti, kroz formu krošnje zabilježene kroz mentalnu sliku autorice.
Premda utemeljena na memoriranju stvarnih prizora tijekom šetnji parkom ili tek kretanja vlastitim domom, slika postaje simbolična pozicija, mikroskopski okulus današnjeg društva.
Granice se zamućuju, na trenutke gotovo i brišu što ovom izložbom naglašava i pozicija, odnosno lokacija predstavljanja ciklusa: Galerija Koprivnica – smještena tik uz šetnice gradskog parka.
– Ako smo usred vreve grada i kakofonije višeglasja nesvjesni važnosti zelenog arhipelaga, pred ovim umjetninama to postaje nemoguće. Monumentalne dimenzije unatoč nježnoj strukturi ne dozvoljavaju da skrenemo pogled, da zanemarimo i previdimo – veliki formati uvlače nas u ples biljnog i životinjskog svijeta koji nas okružuje – u galeriji ili vanjskom prostoru – poručuju iz Muzeja grada Koprivnice.
Odabrana tehnika akvarela dopušta dovoljnu jasnoću prikazanih motiva uz istovremenu delikatnost, nježnost i titravost površina skladnih s prirodnim svijetom. Iako se savršenstvo implicira kružnim formama radova jasno je kako savršenstva nema u obliku, jedinki ili detalju.
Savršenstvo se prepoznaje u balansu, u ritmičnom povezivanju pojedinosti u funkcionirajući sustav gdje je svaki dio jednako važan, nužan i potreban, no bez sinkroniciteta s ostalim sudionicima, njegova je uloga izgubljena.
Za kvalitetno funkcioniranje sinergija je neophodna. Konstantno kretanje predstavlja se kroz animiranu projekciju pojedinih (segmenata) izloženih djela. Suvremena interpretacija kroz projekciju na galerijskim zidovima vodi nas do zemlje, vode i drva (celuloze) kao podloge za skulptorska ili slikarska ostvarenja koja nas pogledom vode i povezuju s pravom + prirodom – u parku.
“Živa” zemlja dolazi u galeriju u glinenim oblicima zapečaćenim u keramičke volumene obojane pastelno-providnim i lazurnim nijansama zadržavaju i otjelovljuju radost i živost pokreta.
Gordana Špoljar Andrašić samostalna je umjetnica iz Koprivnice. Diplomirala je povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osobna likovna poetika gradila se na ispreplitanju figuracije i apstrakcije, intimno, asocijativno i simboličko čitanje prirodne pojavnosti. Novije slike strukturalno su složene kompozicije kojima ukida granicu slike kao dvodimenzionalnog medija.
Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnica (HZSU), Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) u Zagrebu i Ateliera Koprivnica (AK).
Draženka Jalšić Ernečić autorica je knjige „Gordana Špoljar Andrašić“ iz 2003. godine, a godine 2017. objavljena je umjetnička knjiga „Memorabiliar“ u izdanju Muzeja grada Koprivnice autorice Ive Körbler.
– Do sada je priredila više od šezdeset samostalnih izložbi, a izlagala je i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i stvara u Koprivnici – zaključili su iz Muzeja.
Izložbu razgledajte do 14. svibnja u radnom vremenu Galerije Koprivnica.
