Iza Roberta Čimina, diplomiranog arheologa i višeg kustosa rodom iz Virja, sedam je godina na čelu Muzeja grada Koprivnice. Gradska kulturna ustanova u njegovom je mandatu postigla brojne uspjehe od trenutka kada je 16. travnja 2016. godine preuzeo funkciju ravnatelja. Ako ćemo gledati po bogatstvu programa Muzeja i Galerija Koprivnica, Mijo Kovačić i Naivne umjetnosti u Hlebinama, svakako se izdvajamo na razini Hrvatske. S druge strane, i dalje se čekaju neke obnove i rekonstrukcije kulturnih ustanova o kojima se već duži period priča.
Prije nekoliko dana Čimin je proslavio svoju sedmu godišnjicu na čelu Muzeja, a tim povodom smo porazgovarali.
Ostala je još godina do kraja drugog mandata, kad gledate unatrag, što vam prvo padne na pamet, koje postignuće?
Podjednako gledam na sva svoja osobna postignuća, kako i na ona svojih kolega ili ustanove u cjelini. Tako se na to i mora sagledavati ili ste jako promašili misiju kulturne ustanove kojom upravljate. U oba sam ravnateljska mandata davao sve u mojim mogućnostima, pružao muzealcima stručnu i ljudsku kolegijalnu sigurnost i prema vanjskim suradnicima jednu iskrenu institucionalnu otvorenost, a istovremeno stvorio jedno veliko iskustvo koje će se kad-tad kapitalizirati. Postavljanje osnova načina rada, kako fiskalnog, tako stručnog i administrativnog, temelj su svakog budućeg uspjeha, a upravo to smatram dosadašnjim najvažnijim institucionalnim postignućima.
Za čime ipak možda žalite?
Ni za čim posebno ili tek za manjkom vremena za osobne potrebe.
U Koprivnici je 2018. godine predstavljen projekt E19 za Muzejski trg, koji uključuje zgradu Muzeja, kuće Malančec i neobarokne kuće s početka 19. stoljeća na adresi Esterova 19, nasuprot župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog. Bilo je tu i nekih drugih planova poput rekonstrukcije tavana Galerije Koprivnica ili, pak, osnivanja Kluba u kojem bi se okupljali umjetnici, ali i svi drugi građani. U kojoj su fazi ti projekti, odnosno ideje?
Za sve navedeno je ili provedena ili je u tijeku provedba određene projektne i tehničke dokumentacije tako da se od nijedne ideje od prije nekoliko godina nije odustalo. S Gradom Koprivnica, kao našim osnivačem, redovito komuniciramo oko prioriteta i modela financiranja svih tih naših ideja i potreba koprivničke sredine.
Napokon možemo reći da smo pandemiju koronavirusa ostavili iza sebe i vratili se normalnom, ali ipak drugačijem životu. Kako je prošla protekla godina u Muzeju i drugim kulturnim ustanovama koje spadaju pod Muzej grada Koprivnice?
Mogu samo reći da smo protekle godine ostvarili 44 izložbe, u 52 godišnja tjedna, pa je jasno kojim tempom nastupamo… Godina 2022. bila je obilježena dovršenjem EU projekta reVITAlize kojim su se obnovile i stavile u funkciju podrumske prostorije središnje muzejske zgrade s novim dijelom stalnog postava naziva “Samo je vu goricaj živlenja pravi raj” te brojnim međumuzejskim suradnjama kojim smo ukazali na otvorenost koprivničke sredine na suradnju i dijalog sa sličnim ustanovama u tuzemstvu i inozemstvu.
Koliko je kultura u Koprivnici, posjećenost, aktivnosti i događanja u muzeju i galerijama patila zbog pandemije?
Patila je čitava kultura u cijelom svijetu pa se danas mogu tek zbrajati i analizirati štete koje je počinila pandemija. No u svemu tome, prve godine korone smo se okrenuli tihom muzejskom radu na zbirkama te smo umnogome uznapredovali u inventiranju muzejske građe. O tome javnost malo zna, a temelj je svih muzejskih aktivnosti koje se pripremaju. Prošle smo godine došli do brojke od 15 tisuća fizičkih posjetitelja, a značajnije je rastao broj virtualnih korisnika, što je, ipak, globalni rezultat sveopćeg odnosa prema kulturi i programima koje baština može ponuditi.
Imate li planove koje želite ostvariti u narednih godinu dana, vjerujemo da ih imate?
Bilo bi uistinu lijepo kad bi gradsko-muzejski pripremljeni i prijavljeni programi na razne natječaje bili odobreni da se konačno prihvatimo rješavanja problematike fizičkog stanja središnje muzejske zgrade i Muzejskog trga u cjelini. Cijeli tim koji je u to bio uključen dao je i dalje daje svoj maksimum, no trebat će i malo sreće da sve to skupa bude prepoznato kao potencijal u koji je potrebno uložiti pozamašna financijska sredstva.
Hoćete li se ponovno kandidirati za ravnatelja ili vam nedostaje možda arheologija?
Vjerujem da poprilično idilično “na van” izgleda rukovođenje jednom muzejskom ustanovom, no stvari ponekad nisu jednostavne, već je potrebno svakodnevno donositi određene odluke. Tim odlukama ponekad i uskraćujete nekome nešto, nekad radite manji ustupak ili kompromisno rješenje, no sve je zajedno potrebno kako bi ustanova napredovala i radila prema nacionalnim pozitivnim propisima. O novoj kandidaturi ću ponovno odlučiti u razgovoru s članovima svoje obitelji, a tek po njihovu odobrenju tražiti povjerenje trećeg mandata od strane Grada Koprivnice kao našeg osnivača. Arheologija je bila i bit će moj prvi odabir, nedostaje mi, kako ne bi, ali za nju ima vremena, dugo je pod zemljom – pričekat će.
Jeste li ipak uspjeli naći vremena za arheološka istraživanja?
Niti blizu koliko bih volio. Povremeni izlasci na arheološke terenske preglede u svoje slobodno vrijeme (najčešće vikendom) ne mogu me zadovoljiti.
Kroz proteklo razdoblje ste dosta radili na vlastitom profesionalnom usavršavanju, koje “titule” ste još zasluženo dobili?
U ovom drugom mandatu sam doktorirao u području arheologije, potom stekao zvanje muzejskog savjetnika i na kraju objavio prvu znanstvenu knjigu. To su neka postignuća koja dolaze samo jednom u životu i ne poznajem mnogo ljudi koji su to postigli u tako kratkom razdoblju pa s te strane mogu biti ponositim dosadašnjim usavršavanjem.
Zašto je zvanje muzejskog savjetnika, koje je ujedno i vaše, najprestižnije zvanje koje djelatnik u kulturi može dobiti?
U muzejskoj struci počnete raditi kao pripravnik, za godinu i nešto mjeseci možete pristupiti stručnom ispitu kojim postajete kustos, za novih nekoliko godina možete pokušati temeljem bodovanja u raznim područjima doći do titule višeg kustosa i tek nakon toga uz odmak od do i desetak godina opet se kandidirati pred Hrvatskim muzejskim vijećem za stručno zvanje muzejskog savjetnika. Recimo, u našem muzeju ne postoji još netko s takvim zvanjem, iako su ovdje pojedinci i desetak godina dužeg radnog staža, a u čitavoj sjeverozapadnoj Hrvatskoj, izuzev Zagreba, je tek nekoliko mojih kolega s tom titulom.
Koliko ste zadovoljni programima koji nude Muzej, Galerija Koprivnica, Galerija naivne umjetnosti u Hlebinama te Galerija Mijo Kovačić?
Bilo bi, ipak, presubjektivno da sam o tome sudim, jer u svim aktivnostima neizostavno imam nekog upliva pa ću se suzdržati od bilo koje ocjene. Pozivam svekoliku javnost neka komentira, predlaže, potiče i razvija s nama kulturne politike u gradu Koprivnici.
Što zanimljivo možemo očekivati u ovoj godini, a što se tiče raznih kulturnih događanja?
Muzej nam čeka s izlagačkim i drugim programima dok se ne stvore bolji prostorni uvjeti, no u Galeriji Koprivnica ćemo ove godine uživati u nekoliko važnih izložaba. Nakon izložbe Gordane Špoljar Andrašić, uz Međunarodni dan muzeja sredinom svibnja slijedi nam izložba “Važno je zvati se Ivan” iz Zbirke Vladimira Malogorskoga, kojom ćemo povezati Generalića, Večenaja, Lackovića i Rabuzina. Kroz ljeto ćemo predstaviti Tonija Franovića, tijekom rujna i listopada ide novo izdanje Drave Art Biennale, a uz Dan grada Koprivnice fotografska izložba Krešimira Tadića. Mnoštvo je tu drugih programa, no premalo nam je prostora za sve pobrojati. Treba reći da se Muzej bavi istraživačkim, edukativnim i nakladničkim djelatnostima, koje nam kvalitetom rastu iz godine u godinu, a prepoznaju se (i financijski) na nacionalnom nivou što je iznimno radi pozicioniranja u muzejskoj struci.
Što kažete na novu vizuru centra nam grada? Kako komentirate izgled kroz perspektivu nekoga tko zna koliko se centar mijenjao od samog osnutka grada?
Osjećam jedan ponos i iskreno zadovoljstvo da sam bio dio ocjenjivačkog suda za odabir idejnog rješenja na Urbanističko-arhitektonskom natječaju za rekonstrukciju središnjih trgova u Koprivnici. Među ponuđenima smo s respektabilnim hrvatskim arhitektima i urbanistima izabrali najoptimalnije tada ponuđeno rješenje. Potom su slijedile njegove izmjene u tijeku izvedbe glavnog projekta u čemu nisam sudjelovao pa nisam bio upoznat s određenim tehničkim i izvedbenim detaljima koji danas izazivaju određenu polemiku. No sve u svemu, predmetni koprivnički trgovi i danas imaju određeni historijat, dobili su jednu novu prozračnost, instalirana je nova urbana oprema, određene su neke zone te mi se čini da je potrebno samo se naviknuti na njegov izgled. Kad se sve još malo zazeleni i dođu biljčice – bit će to sve dobro. Duboko vjerujem da će mu pripasti neka od nagrada u skorije vrijeme.
Jeste li zadovoljni suradnjom s Gradom Koprivnicom?
Zašto ne bih bio? Suradnja je optimalna, svjesni smo u kakvim vremenima djelujemo.
Bi li Grad mogao, ipak, malo više pomoći u razvoju muzejske djelatnosti, ili možda postizanju boljih uvjeta rada u samim muzejskim zgradama?
Svima u Hrvatskoj je jasno da kultura nije od presudne važnosti, no da smo ju dužni gajiti i čuvati te prezentirati u granicama mogućnosti. Podizanje standarda muzejskog rada i prijam korisnika redovito izaziva potrebu znatnih ulaganja jer se mnoge ustanove nalaze u trošnim objektima, a hrvatski gradovi u svemu tome kontinuirano traže opcionalna rješenja.
Čime se Robert Čimin, mnogima od milja zvan Robi, bavi u slobodno vrijeme?
Niti imam Facebook niti Instagram profil upravo da bi zadržao svoju osobnu i obiteljsku privatnost, jer je ona neizmjerno važna za što kvalitetnije i slobodnije poslovno funkcioniranje. Mogu s javnosti podijeliti tek činjenicu da većinu tog malo slobodnog vremena koje imam provodim u pisanju znanstveno-stručnih radova ili na nekom kraćem/dužem putovanju s najužim članovima svoje drage obitelji.
Gdje se vidite za deset godina?
Tu negdje…
