U Ogulinu je predstavljen najnoviji prijevod Priča iz Davnina u izdanju đurđevačkog Dokumentacijskog esperantskog centra (DEC) koju su gotovo u potpunosti realizirali đurđevački stvaratelji.
Radi se o prijevodu na međunarodni jezik esperanto u kojem su sudjelovali Zdravko Seleš i Josip Pleadin, progovor je napisala Božica Jelušić, a ilustracije su pripremili učenici Osnovne škole Đurđevac pod vodstvom Sanje Flajs Vidaković i Zorana Vidakovića. Ilustracije je za knjigu fotografirao ravnatelj škole Danijel Domišljanović.
Zdravko Seleš ističe da cijela priča o prijevodu seže još do 1989. godine.
– Naime, nakon što sam još 1989. za esperantski časopis za književnost i kulturu Koko, kojeg je izdavao tadašnji đurđevački Esperantski klub Picok (Koko), preveo Šumu Striborovu, za ovo izdanje preveo sam još dvije bajke, a četiri je preveo voditelj projekta Josip Pleadin, koji je u svojim istraživanjima esperantske povijesti našao i davni prijevod Jagora bračnog para Ante i Milice Gropuzzo iz Rijeke – ističe.
Da je riječ o velikom uspjehu govori i činjenica da je na predstavljanje izdanja u Ogulin stigao pun autobus esperantista i suradnika iz Đurđevca, Bjelovara Nove Rače i Zagreba te predstavnici Esperantskog društva Rijeka, koje je, uz Grad Ogulin, sufinanciralo knjigu.
– Nakon uvodnih pozdrava voditeljice Ivanine kuće bajke Tihane Turković i ogulinskog gradonačelnika Dalibora Domitrovića, predstavljanje su preuzeli Josip Pleadin, koji je nazočne upoznao s pričom o nastanku i sudionicima u projektu. Božica Jelušić je govorila o Ivani Brlić-Mažuranić iz nove vizure, ostavljajući susret s tekstom u knjizi za poseban doživljaj, a ja sam pročitao svoju pjesmu Našoj baki Ivani, objavljenu 1991. u dvojezičnoj pjesničkoj zbirci Noćnik/Noktulo i esperantsku i hrvatsku verziju odlomka iz Šume Striborove – dodaje.
Cijelo predstavljanje završilo je uz Šumu Striborovu koju su u jednoj sceni publici donijeli mali glumci iz Bjelovarskog kazališta.
Spomenimo da je tradicija esperanta u Hrvatskoj 2019. godine proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom, a esperantski prijevod Čudnovatih zgoda Šegrta Hlapića je preko esperanta preveden na japanski, bengalski, kineski, perzijski, vijetnamski i korejski.
