Gabriel Hobolja iz Kloštra Podravskog najbolji je primjer da „pozitiva“ može rušiti sve predrasude i, uz neizostavnu obiteljsku ljubav, biti poticaj da se sa svakom bolesti i manom možemo nositi i uklopiti u svako društvo. Bez obzira na to što je rođen s poremećajem „staklene kosti“ (osteogenesis imperfecta) Gabriel je pravi mali šarmer i u njegovom društvu svi se ugodno osjećaju jer uvijek nastoji pokazati da nijedna njegova razlika u odnosu na vršnjake, ne može uništiti njegov veseli duh i pozitivan pogled na život.
Osteogenesis imperfecta ili „staklene kosti“ nasljedni je poremećaj kolagena koji uzrokuje krhost kostiju i njihovu laku lomljivosti. Oboljeli su i manjeg rasta, a mogu imati problema s gubitkom sluha.
Tako je Gabriel, koji ima 10,5 godina, zbog svoje dijagnoze dosad bio na čak 11 operacija, a posljednja je bila nedavno, prije dva tjedna, i to zbog loma noge. Bolest je razlog zbog koje je često prisiljen biti u invalidskim kolicima jer mora paziti da mu kretanje ne uzrokuje nove lomove.
Ipak, sve te teškoće s kojima je svakodnevno suočen nisu pokolebale hrabrog Gabriela da od ranog djetinjstva ostvaruje svoje snove. Ide u četvrti razred Osnovne škole Kloštar Podravski i naravno, ističe on, ima same petice. Omiljen je u razredu i školi, a slobodno vrijeme koristi i za glazbenu školu pa tako svira flautu. Omiljena aktivnost mu je i plivanje u kojem se okušao na natjecanjima i osvajao prva i druga mjesta. Pravi je „maher“ i u mentalnoj aritmetici koja mu, ističe on, služi za dodatno „razgibavanje moždanih vijuga“.
– Ne smatram da sam drugačiji od svojih vršnjaka, bez obzira na moju bolest. Oni su me odlično prihvatili i smatraju me jednakim, iako ne mogu hodati kao oni ili biti visok poput njih. Znaju da imam svoje posebnosti i da je svatko od nas u nečemu dobar. Imam puno prijatelja i obožavam se družiti s njima, kao i oni sa mnom – priča nam Gabriel Hobolja.
U školu, iskreno nam kaže Gabriel, baš i ne voli ići jer mu je pomalo dosadno, s obzirom na to da s lakoćom usvaja svo gradivo i prednjači po znanju. Ali, ipak uživa biti u školi zbog druženja s prijateljima.
– Često mi svi oni dolaze u posjetu i uživam u igri s njima koja je uvijek prilagođena mojim mogućnostima. Sad me nema u školi dva tjedna pa mogu reći da mi fale ta školska druženja s prijateljima, kao i učiteljica Biljana Šokec i moja asistentica Jasmina – kaže Gabriel Hobolja.
Prije osam mjeseci, dodaje on, dobio je i malu seku i to mu je bio najbolji poklon.
– I sekicu uvijek znam oraspoložiti pa mi svi u kući kažu da sam pravi zabavljač. Obiteljska ljubav i podrška su moji motivi da se dobro nosim sa svim nedaćama i da me nijedan znak moje bolesti ne zamara. Naravno, da mi puno znači i podrška prijatelja – kaže Gabriel Hobolja.
Majka Sabina također ističe da je Gabriel pravi zabavljač i da na svaku lošiju dijagnozu vezanu uz svoju bolest gleda pozitivno i traži samo dobre stvari i u „najtežim“ danima.
– Nije nam bilo lako u početku, ali Gabriel je i nama dao tu potrebnu snagu da ne gledamo na njegovu bolest kao na bilo kakvu manu. Ima teži oblik osteogenesis imperfecta, ali svojim pozitivnim stavom svima nam pokazuje da život bez obzira na sve nedaće uistinu može biti lijep – kaže Sabina Hobolja.
