Do sada sam pisao dosta o Dravi, negativnim posljedicama regulacija i hidroelektrana. No, moramo imati struju, kako onda?
Nismo na sreću više u 60-im godinama, kada zaista nismo imali izbora – osim termo i nuklearnih elektrana. Danas, činjenica je da su se razvile tehnologije, a samo letimično listanje znanstvenih i tehnoloških časopisa svjedoči i neprestanim patentima i poboljšavanju. Rijeka nikako ne smije biti monopol energetičara, pogotovo kada se radi o rijekama koje imaju ogroman broj korisnika, velike skrivene troškove i gubitke prirodnih sustava (bioraznolikost i gospodarske koristi prirode).
Također, htjeli, ne htjeli hidroelektrana na Dravi je izrazito riskantan projekt. Na Dravi je cijeli niz zaštite: NATURA 2000, regionalni park Mura Drava, UNESCO-ov rezervat biosfere, s druge strane mađarski Nacionalni park Dunav Drava. Na cijelom području vrlo je razvijen ekološki pokret i rade međunarodne organizacije za zaštitu okoliša. Zbog svega toga slučaj Ombla bit će samo dječja igra u odnosu na Dravu. Studija utjecaja na okoliš će gotovo sigurno morati odbaciti projekt, prije svega zbog ogromne biološke raznolikosti i prirodnog značaja Drave. Oživljavanje rijeka, kao što se dogodilo u nekoliko projekata na Dravi u Austriji, s druge strane je primjer za što EU želi davati novce.
Europska komisija odbila je financiranje hidroelektrane HE Molve 1 i 2 u sklopu novog investicijskog ciklusa na razini Europske unije, vrijednog 320 milijardi eura. Podsjetimo, tijekom prošle godine Europska komisija je u svrhu poboljšanja ekonomske i investicijske situacije u Europi uputila poziv državama članica da dostave popis projekata od zajedničkog europskog interesa. Hrvatska je dostavila “listu želja” od 77 projekata koji je uključivao brojne projekte upitne kvalitete, osobito iz područja gospodarenja vodama i energetike. EK nije također uvrstila s hrvatske strane predložene projekte izgradnju hidroelektrana u sklopu projekta Zagreb na Savi, na rijeci Lici, kanal Dunav-Sava te projekt regulacije rijeke Save. To je dokaz da se EU unatoč ekonomskoj krizi zalaže za zaštitu prirodnih vrijednosti i održivi razvoj ovog područja uz rijeke. Drugim riječima, nisu prihvaćeni ekološki štetni i ekonomski neisplativi infrastrukturni projekti na rijeci Dravi i drugim rijekama u Hrvatskoj. Zato skupi europski LIFE projekt revitalizacije rijeke Drave to ispravlja, a to je i dokaz u što EU želi ulagati – u očuvanu rijeku, a ne mrtvu akumulaciju.
Konačno, sasvim je očito da će utjecaj predlaganih hidroelektrana na Dravi na okoliš biti izrazito negativan i zbog toga neizvediv uz ionako nerealan, preskup i previše štetan projekt, a svako inzistiranje na tom projektu samo je gubljenje vremena i novaca. Također, sve zemlje kojima se energetska strategija zasniva na hidroenergiji često zbog dugotrajne suše, moraju uvoziti vrlo skupu struju, a nisu učinkovite protiv stogodišnjih poplava. Klimatski modeli predviđaju sve manje kiše i snijega, i to bujično raspoređeno, što je neprikladno za proizvodnju električne energije.
Postoji opasnost da se u slijedećim retcima nasučem na tanak led, jer ja nisam energetičar, ali uzevši u obzir realnu nemogućnost izgradnji hidroelektrana na Dravi te mnoga postojeća rješenja koja čuvaju biološku raznolikost (tj. rijeke), upustiti ću se u to.
Postoji mnogo načina: energetska učinkovitost, regionalna energetska autonomija, istinski obnovljivi izvori energije (vjetra, sunca, geotermalna, bioplin…), sve to dugoročno nemaju alternativu ako Hrvatska želi postati napredna zemlja, sačuvati okoliš, razvijati visoke tehnologije, turizam i održivu, ekološku poljoprivredu. Primjerice, dok zemlje u okruženju ulažu u nju, solarna energija se u Hrvatskoj doživljava kao skupa tehnologija, ne-ekološka te neisplativa za bilo kakva ulaganja. To je naivno gledanje, zar ćemo čekati da cijela Europa razvije tehnologiju? Kad će svi će imati tehnologiju osim nas?
Ovo je vrijeme u kojem visoko razvijene zemlje poput Njemačke i dalje izvoze energiju, premda se odrekla nuklearne energije i pritom joj raste bruto nacionalni dohodak, u toj zemlji proizvodi se više električne energije iz solarne energije nego iz velikih hidrocentrala; vrijeme u kojem zemlje poput Danske imaju potpuni parlamentarni konsenzus oko prelaska na energetski sustav sa 100 posto obnovljivih izvora energije; vrijeme kada Kina bilježi stalan i ogroman gospodarski rast, a sljedeće će godine udvostručiti proizvodnju struje iz solarne energije… Ako se s njima ne želimo uspoređivati, jer su navodno nedostižno bogatiji od Hrvatske, možemo se uspoređivati s gradišćanskim okrugom Güssing koji pokriva 71 posto svoje energije iz malih i obnovljivih izvora energije, a prije samo 15 godina bio je najsiromašniji dio Austrije. Više od polovice poznatih danskih vjetroelektrana u biti je vlasništvo općina ili energetskih zadruga, a ne velikih monopolističkih kompanija.
Da je bilo kojoj hrvatskoj Vladi zaista trebaju energija i radna mjesta odavno bi poput razvijenih država krenuo u razvoj solarne energije i ostalih istinski obnovljivih izvora, fino podešenih za lokalne uvjete. Ovako su projekti poput TE Plomin C, HE Ombla ili HE Molve 1 i 2 samo blef HEP-a po principu “ako prođe, prođe”, samo što će ovakvi iznimno teško ostvarivi i štetni projekti potrošiti vrijeme, novce i energiju, i ono najgore, propustit će se prilika za nove tehnologije. Već smo sada zahvaljujući HEP-u na energetskom začelju ne samo u Europi, već i u svijetu. Zastoju Hrvatske nisu krivi nikakvi “zeleni”, već oni koji Hrvatsku vide sa zastarjelim hidroelektranama, nafti i ugljenu.