Pad proizvodnje mlijeka odavno je postala hrvatska realnost pa tako i u Podravini i Prigorju sve više štala ostaje bez krava. To se prvenstveno odnosi na „male“ poljoprivrednike koji u svojim štalama imaju jednoznamenkasti broj krava i čija se proizvodnja kreće ispod 100 litara mlijeka dnevno.
Među razlozima zbog kojeg „mali“ proizvođači prazne štalu je činjenica i da mljekarska industrija zatvara sve veći broj sabirališta mlijeka pa je tako sve više sela u kojima nema mljekare. Mali proizvođačima se jednostavno ne isplati u susjedna sela nositi mlijeko i puno lakše im je isprazniti štalu, pogotovo jer je to pretežno starija populacija.
Trenutno u našoj županiji ima samo 97 sabirališta mlijeka, dok ih je primjerice 2010. godine bilo čak 364, što također dočarava vrtoglavi pad proizvodnje mlijeka kojem uvelike kumuje i mljekarska industrija.
Tako je Virje, koje je u bivšoj državi bilo najveće selo, ostalo samo na jednom sabiralištu i to sa samo 21 poljoprivrednikom koji predaje mlijeka. U zlatnim danima samo je na tu trenutnu jedinu mljekaru u Gajevoj ulici mlijeko predavalo oko 280 poljoprivrednika, a tad je u Virju bilo čak devet sabirališta. Ti podaci najbolje oslikavaju pad proizvodnje mlijeka i činjenicu da selo više nije selo, te da bi i djeca u ruralnim sredinama uskoro mogla ići na terensku nastavu, kako bi vidjela kako izgledaju krave.
Marica Grgić jedna je od najdugovječnijih poljoprivrednica koja nosi mlijeko na sabiralište u Gajevoj ulici. Neumorna baka Marica ima 80 godina, a uzgoj krava i proizvodnja mlijeka, bez obzira na svu problematiku, za nju je nezamisliva.
– Nekad sam s pet krava odškolavala djecu, a danas to sigurno ne bi mogla. Imam u štali tri kravice i one će uvijek biti moje blago. Nemrem sebe zamisliti bez kravica u štali. Tak sam odgajana, a i od penzije ne bi mogla normalno živjeti – ističe baka Marica koja i s modnim stilom i prijevoznim sredstvom istinski dočarava kako se nekad išlo na mljekaru.
Starinska suknja, rubac na glavi i bicikl za baku Maricu su „svetinja“, a svi koji dolaze na sabiralište odmah će reći da je ona zapravo i zaštitni znak mljekare u Virju.
Trenutno „mali“ proizvođači za litru mlijeka dobivaju 50 centi, a s tom cijenom isplativost je itekako upitna. To nam kaže i Stjepan Tomec (70) koji, kao i baka Marica, ne može zamisliti svakodnevicu bez odlaska u štalu i na mljekaru.
– Upropastili su sve što su mogli u poljoprivredi, ali mi starci koji još moremo delati ne damo se i ne bumo se odrekli krava, iako nemremo od toga ništ zaraditi. Nas jednostavno taj posel drži na životu. Mladi se ne žele baviti kravama jer znaju da od toga nema koristi – ističe on.
Jedan od rijetkih mladih poljoprivrednika koji dolaze na mljekaru je Marijan Vranić. On se bazira na uzgoj bikova, ali ima i muzne krave. Iako situacija nije bajna, ne razmišlja da odustane od poljoprivrede.
Mladen Ormanec, pak, kaže da ni on ne misli odustati od stočarstva, ali prvenstveno u toj odluci nema previše izbora.
– Završio sam samo osnovnu školu jer se u tom razdoblju moglo dobro živjeti od poljoprivrede. Sad mi nema druge nego držati se tog posla, iako od toga nema baš prevelike koristiti. Tako su mi se „karte“ posložile u životu. Žalosno je da ni oni koji imaju velike farme ne mogu živjeti samo od mlijeka i to je najbolji pokazatelj da država ima pogrešnu poljoprivrednu politiku. Zato nam i sela izumiru i sve se više štala prazni – zaključio je on.
