Već tradicionalno mjesec listopad posvećen je borbi protiv raka dojke, od kojega u Hrvatskoj godišnje oboli 2300 žena.
Tim povodom popričali smo s Ivankom Lukač, hrabrom ženom iz Koprivnice, koja je svojom nevjerojatnom hrabrošću i borbom postala prava inspiracija mnogim ženama.
Ivankina borba započela je krajem veljače, početkom ožujka prošle godine kada joj je život po drugi puta postavio težak izazov.
– Prije deset godina oboljela sam od raka maternice i to pred samim odlaskom u mirovinu. Osjećala sam pritisak u donjem dijelu trbuha te sam otišla na pregled. Operirana sam i od tada je sve bilo dobro. Nakon deset godina, ponovno sam se osjećala čudno, ponavljali su se neki simptomi, poput specifičnog znojenja. Kako me u tim trenucima boljela desna ruka odlučila sam napraviti samopregled te sam si napipala kvržicu – započela je Ivanka.
Ivankina sestra prije 18 godina oboljela je, također, od raka dojke što je Ivanku dodatno potaknulo da redovito radi mamografiju.
– Čovjek sam u sebi nešto osjeti da nije u redu. Samo me je počelo probadati u desnoj dojki, pitala sam se što je to. Stavim ruku i odmah napipam kvržicu. Otišla sam do doktorice koja me je odmah poslala na mamografiju. Nakon toga bila sam na ultrazvuku, pa na punkciji i za tri dana su bili gosti. Doktor koji je radio ultrazvuk odmah mi je rekao kako nešto nije dobro, što mi je i odgovaralo jer volim da su direktni – nastavlja.
U tom trenutku, Ivanka je živjela sa suprugom i svekrvom o kojoj se je brinula. Nakon što je bolest dijagnosticirana više se nije mogla brinuti o svekrvi, pa su potražili dom gdje će 90-godišnjakinja boraviti.
Ivankino liječenje je počelo postavljanjem dijagnoze. Čekale je operaciju u Zagrebu i set od četiri kemoterapija koje je mogla obavljati u Koprivnici. Sve je to pratilo i 21 terapija zračenja na Rebru u Zagrebu.
Ivanka je na svaku terapiju u Zagreb odlazila vlakom. Na sreću, tijekom liječenja osjećala se dobro, a terapije nisu izazvale teže nuspojave.
– Muž me dovezao do kolodvora u Koprivnicu, a ja sam dalje išla s vlakom. Dok sam došla u Zagreb do bolnice išla sam s tramvajem. Sada kada je od toga prošla godina dana pitam se od kud sam crpila toliku snagu – priča.
Tada smo je i mi sami upitali gdje pronalazi toliko snage da po drugi puta u razmaku od svega deset godina proživi isto.
– Imala sam sreće što je rak u oba slučaja otkriven na vrijeme, ali i vjernica sam, u tome nalazim mir i spokoj. Uz naravno veliku podršku sina i supruga koji su ciijelo vrijeme bili uz mene i davali dodatnu snagu.
Njezine obje životne borbe pratio je vedar i pozitivan duh koji je mnogima promijenio život na bolje. Gospođa Ivanka članica je i koprivničke udruge Nada koja danas broji 50 članova, što oboljelih što onih koje pružaju podršku.
– Učlanila sam se u lipnju ove godine kako bi mogla podijeliti svoje iskustvo i tako nekome pomoći i pružiti mu podršku. Nije mi problem o tome razgovarati, dapače volim – kaže.
Danas, Ivanka voli provesti vrijeme u prirodi, s Udrugom Nada odlazi na raznovrsne edukacije, aktivna je i u crkvi. Opušta se u kuhinji gdje radi raznovrsne i fine delikatese.
Iako je Ivankino liječenje završilo, postoji ono “ali”…
– Svakih pola godine moram ići na redovne kontrole da se slučajno rak ne bi pojavio. Bude kako bude, ali slušajte svoje tijelo. Ono vam govori sve, treba ići na redovite preglede kako bi se bolest na vrijeme otkrila – zaključuje žena lavica, Ivanka Lukač.
