Moramo lijepiti raznorazne prerađene gume, plastiku, đonove, pete. Više nema garancije. Možete kupiti i marku i skupe cipele i opet se razlijepe – priča on.
Poznati koprivnički šuster Renato Glavak već 25 godina posluje na koprivničkoj tržnici.
Danas mu se, kaže, 80 posto posla svodi na lijepljenje i krpanje nekvalitetnih cipela.
– Zbog velike količine obuće loše kvalitete u prodaji, više se baca, nego popravlja. Na kraju popravak košta više nego cipela – objašnjava on.
Kaže da primjerice na sajmištu, ljudi znaju kupiti nove cipele za 20 kuna ili pak na akcijama u nekim trgovinama ispod 100 kuna, a popravak, primjerice, košta 50 kuna.
– Tako da kada dođu k nama, savjetujemo ih da ih radije baca. To su takozvane ‘papirnate cipele’ i ja ne mogu nakom popravka za njih garantirati – tvrdi Glavak.
Nekada su, priča on, imali više repromaterijala, dok danas mora imati više vrsta ljepila.
– Moramo lijepiti raznorazne prerađene gume, plastiku, đonove, pete. Više nema garancije. Možete kupiti i marku i skupe cipele i opet se razlijepe – priča on.
Dodaje da ako se ovako nastavi, posao će uskoro propasti.
– Nose se jeftine cipele za jednu sezonu i na kraju bacaju. Na taj način više ni nećemo imati što popravljati – požalio se on.
Sjetno se prisjetio osamdesetih godina, kada se bavio samo kopiranjem ključeva i popravcima cipela te imao 400 tadašnjih maraka prometa dnevno.
– Danas popravljamo cipele, radimo ključeve, brusimo škare i noževe, graviramo, vršimo krojačke popravke, dobro da ne pjevamo, ali pomaka nema. Više radimo, a za sve manje novaca – priča on.
Često se događa i da klijenti ostave cipele na popravku, a onda nikada ne dođu po njih, jer nemaju novaca da plate uslugu. Tako su lani najmanje 20 pari cipela ostavili ispred poslovnog prostora, gdje iz uzmu siromašni građani.
– Sve je teže opstati. Nema nikakvih podrški, poticaja. Sve priče o podupiranju starih zanata su samo priče, a ništa se ne poduzima. Ne znam dokle ćemo moći tako – zaključuje on.
