Vjerujemo kako vam je barem jednom gospođa Ljerka Bojovski uputila topli osmijeh ili zaželjela ugodan dan dok ste išli po topli kruh u susjednu pekaru.
No, sigurno niste znali da ona stvara prekrasna umjetnička djela u slobodno vrijeme.
U svijetu boja, šarenila, kista i paleta je od kad zna za sebe. A sve je započelo u njenom rodnom Bjelovaru.
– Oduvijek sam se bavila slikanjem, odkad znam za sebe voljela sam crtkarati. Općenito je kreativa uvijek bila prisutna, voljela sam šivati, a kao mala voljela sam se igrati s blatom, pa sam uvijek nešto izrađivala. Dok sam išla u srednju školu, imali smo likovnu sekciju koju je vodio Darko Tot te sam tamo naučila osnove slikanja – rekla je Ljerka.
Slikanje je cjeloživotno učenje
Kaže kako je slikanje cjeloživotno učenje i da nikada, barem ona, ne može reći da je sto posto zadovoljna.
– U većini slučajeva nisam zadovoljna 100 posto, i kad jesam, za par godina pogledam tu sliku i vidim nedostatke. Ne volim slikati stalno jedno te isto, volim prirodu, portrete, životinje. Evo, trenutno dovršavam portret, njih uglavnom radim prema narudžbi, ali nađu se tu aktovi, konji, pa kombinacije s nekom simbolikom – priča.
Dotakli smo se malo dublje simbolike u slikarstvu. Naime, prošle godine za Dan žena, Ljerka je s kolegicom slikaricom Larissom Golec otvorila izložbu zanimljivog naziva “Snaga ženstvenosti”. Upravo na toj izložbi bilo je prisutno simbolike o kojoj nam je Ljerka pričala.
– Recimo žena s jabukom u krilu, svatko si sliku može protumačiti na više načina, a meni je to simbol plodnosti, pa žena s labudom koja je simbolizira seksualnost, zatim žena s makovima koja meni predstavlja ljepotu. Svatko si sliku može protumačiti na svoj način i to je ona draž umjetnosti – pojašnjava.
Osim slikanja voli izrađivati i ukrase
Za jednu sliku ne treba joj dugo, sve ovisi o raspoloženju. Slikanje je za nju sloboda, ali i jednina konstanta u životu.
– Sve se mijenja. Djeca se rode, odrastu, odu, pa dobiješ unuče, a to slikanje je ono nešto čemu se stalno vraćam. Ženama u slikarstvu je teže nego muškarcima. Oni nemaju obaveze prema obitelji, domu, kući manje-više, i zato ima puno više muškaraca u slikarstvu i umjetnosti od žena jer oni mogu biti boemi, biti slobodniji, a žena uvijek ima neke obaveze – govori.
Osim što slika, Ljerka voli izrađivati ukrase, često mijenja raspored u kući kako bi se njena kreativnost mogla spojiti u jednu. Iako voli slikati, ne nađe uvijek vremena za njega jer jednostavno život ima drugačije planove.
– Kako sam rekla, žena ima stalno neke obaveze. Iako su sada djeca velika, tu je sad recimo mama koja je teško bolesna. Trudim se slikati, ali nekad jednostavno ne možeš – dodaje.
Njenu kreativnost naslijedila su i njena djeca, kćerka i sin. Kćer je krenula njenim stopama, bavi se slikarstvom te je profesorica likovnog, dok je sin završio stolarsku školu.
U njenoj obitelji boje i mašte ne nedostaje, a kada se spoje ideje Ljerke i njene djece sigurno nastane pravo čudo.
Za nju je slikanje cjeloživotno učenje, neka vrsta meditacije i bijeg iz stvarnog života gdje nema problema i zlih ljudi.
