Hrvatski dan šećerne bolesti, odnosno dijabetesa, obilježava se 14. svibnja posljednje tri godine, a riječ je o kroničnoj bolest u kojoj su razine glukoze, odnosno šećera u krvi povišene.
U cijelom svijetu posljednjih desetljeća dijabetes postaje globalni javnozdravstveni problem, a procjena za Republiku Hrvatsku govori o više od pola milijuna oboljelih.
Među njima naravno ima različitih tipova osoba, a pravila nema, dijabetes danas može dobiti svatko.
Benedik Mioč igrač je Slaven Belupa kojem je dijabetes dijagnosticiran početkom 2023. godine.
– Imali smo zimske pripreme gdje sam pred kraj tih priprema počeo učestalo mokriti i buditi se tijekom noći. Radilo se o jakom mokrenju što sam povezivao s time što sam u tom periodu pio puno tekućine. Kako sam bio jako neispavan zbog buđenja tijekom noći, kontaktirao sam majku moje žene koja je medicinska sestra i rekao joj kakav problem imam – priča nam Mioč.
Dodaje kako je tih zadnjih dana priprema bilo lošije vrijeme, pa je mislio kako je prehladio mjehur ili ima neku sličnu upalu.
– U razgovoru s punicom dogovorili smo se da pretrage napravimo nakon završetka priprema. Nakon prvog kola prvenstva protiv Varaždina, gdje sam odigrao jedno poluvrijeme zaputio sam se u Zagreb gdje smo na kućnom mjeraču pokušali izmjeriti šećer. Nakon nekoliko mjerenja aparat je pokazivao visoku razinu šećera u krvi, te smo odmah otišli na hitnu – govori nam.
Iako u tim trenucima nije imao dojam da se nešto posebno događa jer sam dijabetes ne osjeća se kroz neku bol ili slično, tek tamo je shvatio u kakvoj se potencijalno opasnoj situaciji mogao naći.
– Nakon što su došli nalazi krvi doktori su mi čestitali novi rođendan, izmjerena mi je razina šećera u krvi u vrijednosti od 38, dok se normalna kreće od četiri do šest – kaže nam, te dodaje kako ga je ta situacija šokirala, kao i informacija da će nadalje morati koristiti inzulin kako bi njime regulirao razinu šećera.
Suočavanje s novom životnom situacijom
– U tom početnom periodu bilo je teških trenutaka, postavljaš si pitanje zašto se to baš tebi događa. Ono što me najviše zanimalo bilo je hoću li se moći nastaviti baviti sportom, a olakšanje mi je pružila informacija da je u ovoj novoj situaciji, moja prednost upravo to što sam aktivan sportaš – govori Mioč.
Nakon saznanja da ima dijabetes, dodatno je reducirao prehranu, te se nalazio s drugim sportašima koji imaju istu dijagnozu kako bi došao do što više informacija, a u bavljenju profesionalnim sportom nema puno razlika nego ranije.
– Imam mogućnost, kao i drugi dijabetičari s tipom 1, na ruci nositi senzor koji očitava šećer u svakom trenutku, tako da mi je informacija o njegovom stanju stalno dostupna. Prije utakmice čak si i ostavim nešto viši šećer, primjerice do razine 10, jer znam da će mi fizička aktivnost do kraja utakmice tu razini dovesti u neku normalu – pojašnjava nam kako izgleda njegovo planiranje utakmica.
Svoj primjer vrlo rado dijeli sa širom javnosti jer je svjestan da ima osoba koje su oko toga povučene i možda smatraju da su manje vrijedne zbog svoje dijagnoze.
– Živimo u vremenu kada se netko razboli ljudi se od njega distanciraju, a ne shvaćaju da je u današnje vrijeme moguće puno normalnije živjeti s dijabetesom. Oko mene ima ljudi koji su potpuno zdravi, a možda im je puno teže u životu nego meni, tako da na stvari treba gledati pozitivno – kaže nam, te zaključuje kako s dijabetesom samo treba imati disciplinu i karakter i stvari će doći na svoje.
Tomislav Mihac Kovačic javnosti je poznat kao pjevač grupe Ogenj, a njega kao i Mioča u svijetu nogometa, karakteriziraju vrlo energični nastupi na kojima daje svoj maksimum.
– Završetak srednje škole i upis na fakultet bilo je jedno stresno razdoblje. Donose se neke najbitnije odluke u životu, novi život u drugom gradu gdje se moraš snalazit sam. Tu su se počeli pojavljivati neki znakovi čudnog ponašanja mojeg tijela – kaže nam Tomislav.
Bilo je to za njega najumornije, najgladnije, najžednije ljeto, a sve kao dio simptoma dijabetesa.
– Sjećam se da su mi i ruke postale “prekratke“ jer mi se i vid uslijed napredovanja dijabetesa pogoršao i sve to u samo dan ili dva – opisuje nam.
Kaže kako je u njegovom slučaju mama bila ta koja je odigrala ključnu ulogu.
– Odmah smo srezali obroke, pa sam tako kao mladić u pubertetu koji je trenirao rukomet i vježbao u teretani, imao hitno stanje visokog šećera. Prvih godina kontrolirao sam dijabetes samo prehranom i fizičkom aktivnošću – kaže Tomislav i dodaje kako mu je dugo trebalo da prihvati činjenicu kako nema povratka natrag.
– Posebice je to bilo kada sam krenuo na inzulinsku terapiju. Osjećao sam se obilježen za cijeli život, jer nema više povratka natrag, a ja sam bio gurman, u tom trenutku razočaran, ljutit i jadan – iskreno će Tomislav.
Okolina je osvještenija nego prije
Danas više nema tih problema, kao ni neugodnosti kod mjerenja ili pak davanja inzulina u javnosti.
– Zapravo, samo mjerenje je prije bilo nezgodnije. Sad se to već rješava senzorom, pa samo skeniraš ruku ili očitaš na ekranu mobitela svoju vrijednost. Inzulin je pakiran kao penkala, ima malu iglicu i gotovo ga neprimjetno možeš aplicirati. Imao sam situaciju da je ljudima oko mene bilo nezgodnije nego meni. Moj gitarist Petar kod našeg prvog zajedničkog nastupa vidjevši me kako si dajem inzulin, pomislio je da se prije nastupa drogiram – kroz smijeh će.
Kaže kako se danas ne srami svoje bolesti, a svojim iskustvom možeš nekome uvelike pomoći, što smatra da je potrebno kod dijabetičara.
– Ne djeluju sve metode na sve, postoji puno faktora koji utječu, a to se onda razlikuje od pojedinca do pojedinca. Kad čuješ puno dobrih stvari od ljudi s iskustvom, zasigurno nešto možeš primijeniti i kod sebe – govori nam.
Iako živi s dijabetesom Tomislav kaže da voli slatko i povremeno tako nešto i pojede.
– Da, zasladim se slatkim. Pri tome ne mislim na krušku, već obožavam čokoladu, i to veliku – kaže nam te dodaje kako ipak pokušava u danu pojesti što više voćnih obroka.
Njegovi nastupi izrazito su energični, a prilikom toga također mora paziti kakve su mu razine šećera u krvi.
– Prije nastupa često kontroliram šećer, pratim krivulju, pratim sam sebe, jer već prepoznajem znakove niskog šećera koji me mogu dovesti do problema. Obično pojedem neku „zabranjenu“ poslasticu, pa pokušam to potrošit tijekom nastupa. Svakako u rezervi na pozornici je uvijek neki sok s puno šećera, koji od neprijatelja može postati spasitelj u određenom trenutku – kaže nam.
Za kraj, Tomislav je imao i poruku za one koji također imaju problem s povišenim šećerom.
– Ostanite hladne glave i svjesni da svojom odlukom o prehrani i fizičkoj aktivnosti možete utjecati na razvoj svoje bolesti ili na njezino umanjenje. I svakako ne prihvaćajte vaše stanje zdravo za gotovo. Kako u svemu u životu tak i s ovakvim stvarima treba naučiti vladati – zaključuje.
Riječi naših sugovornika pokazuju da je dijabetes vrlo ozbiljna bolest, ali nikako ona s kojom se ne može kvalitetno živjeti. Ako se nađete u situaciji da vam je dijagnosticiran povišeni šećer u krv, mnogo savjeta možete pronaći na stranicama Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga ili pak na stranici Mlade osobe s dijabetesom na društvenim mrežama.
