Svjetla sportskih reflektora uperena su u sportove koje svakodnevno pratimo u medijima, no postoje i oni oko kojih nepravedno nema toliko pažnje, a skrivaju brojne zanimljivosti i šampione. Jedan od tih sportova je obaranje ruku.
Upravo u tom sportu u Križevcima se krije jedan od najuspješnijih klubova i to ne samo u Hrvatskoj, već i puno šire, te kako su ih često znali nazivati “najsnažnija obitelj u Hrvatskoj”.
Riječ je o klubu za obaranje ruku Tigar i obitelji Kogl koja ovaj sport u Križevcima razvija posljednjih 14 godina.
Njihov klub danas broji 26 članova, a osim Križevaca odakle ih je većina, neki dolaze iz Koprivnice, Rasinje, pa čak i Daruvara, te Vrbovca. Klub je to koji trenutno ima četiri prvaka Hrvatske, kategorizirana prema olimpijskom odboru.
Slučajno saznali za turnir i tako je sve počelo
– Nekada davno isprobavao sam obaranje ruku s prijateljima i uvijek sam bio dosta dobar u tome. Kroz godine sam interes prema tome prenio ženi, koja je 2010. godine saznala da se održava turnir u Dugom Selu, na koji sam se prijavio i odmah pobijedio – priča nam Dražen Kogl, višestruki svjetski, europski i nacionalni prvak u ovom sportu i predsjednik kluba.
– Prije toga sam trenirao možda mjesec dana, a svi koji su se tamo pojavili također su bili u svojim počecima. I sam sport je tada bio još u povojima jer se samo godinu ranije osnovao savez – kaže nam.
Nakon tog natjecanja osnovali su klub i nastavili razvijati ovaj sport u Križevcima.
– Bili smo tada potpuni amateri, nismo znali ništa o tome, a u ovom je sportu jako puno tehnike i ako to ne znate, pobijedit će vas netko pet puta slabiji od vas, bez obzira na snagu – govori nam.
Treninzi u klubu održavaju se dva puta tjedno, jer tijelo ne može izdržati više.
– Potreban je razmak između treninga da bi se ruke oporavile, riječ je o velikim naporima, pritisak je na tetivama. Znali su dolaziti ljudi koji godinama treniraju u teretani, htjeli su probati, a nakon što ih zadržite jednu minutu, bole ga tetive kao da nikada nije vježbao – pojašnjava nam Dražen.
Taktika je vrlo bitna
Većina treninga odvija se na stolu za obaranje ruku, a prilikom njega u pokretu je cijelo tijelo.
– Ruka u ovom sportu služi samo kao poluga, a cijelo tijelo radi kako biste došli do pobjede – kaže nam.
Natjecanja su organizirana na različite načine, postoje ona koja funkcioniraju kao turniri gdje ako dva puta izgubite, ispadate iz natjecanja.
– Postoji i super mečevi koji se uglavnom organiziraju izvan Hrvatske, a igraju se na tri dobivene borbe. Cilj je ako osjetite da ste bolji od protivnika i dođete u poziciju da ga možete zaustaviti, da to i napravite i držite ga što dulje kako bi se on što više umorio – govori nam o taktičkim idejama koje u sportu postoje.
– S druge strane, kada protivnik dođe nasuprot vas, morate znati u kojem će on smjeru krenuti, da bi vi mogli napraviti suprotnu tehniku i zaustavite ga. Za to je potrebno veliko iskustvo – kaže nam.
Ovim se sportom uspješno bave i žene
Nije ovo sport samo za muškarce, već se njime uspješno bave i žene.
– Na natjecanjima kod nas ima malo cura, ali kada dođete u neke druge zemlje onda vidite da u tom sportu ima jako puno žena. Njih je i puno zanimljivije gledati, više su u tome nego muškarci – kaže nam Dražen.
Jedna od njih je i mlada Lucija Ivšak, 13-godišnjakinja koja se kroz klub počela baviti ovim sportom.
– Čula sam za taj sport, svidjelo mi se i tako sam počela trenirati – kaže nam Lucija.
Nedavno je imala iskustvo natjecanja, za koje kaže kako je bilo dosta napeto.
– Bilo je stresno, ali sve u svemu u redu. Na lijevu ruku sam bila šesta, a na desnu sedma – kaže nam, te dodaje kako kao se i dalje planira baviti ovim sportom.
– Htjela bih ići na svjetska natjecanja i biti kao Mihaela – kaže nam Lucija.
A Mihaela koju Lucija spominje Draženova je kćer, 24-godišnjakinja i aktivna obaračica ruku, te prvakinja Hrvatske posljednjih deset godina.
– Počela sam s tatom prije 14 godina, išli smo s njim po natjecanjima i vidjeli da ima mnogo žena koje se natječu. Tada smo se počele natjecati ja i mama – kaže nam.
U ovom joj je sportu sve zanimljivo, a tata Dražen dobacuje da su to sigurno putovanja.
– Druženje, putovanja, turniri, sve je to zanimljivo na svoj način. Nedavno sam za natjecanje u Slovačkoj skidala kilograme da uđem u manju kategoriju, ali i to nosi svoje, izgubi se snaga – kaže nam, te dodaje da prije borbe samo razmišlja o pobjedi, a neki poseban način motiviranja nema.
Slijedi mnogo treniranja i nova natjecanja
Planova je mnogo, slijede natjecanja u Slovačkoj i Mađarskoj koja su im ove godine jako važna.
– Ići će nas dosta u Mađarsku, a što se tiče rezultata mislim da imamo dobru ekipu, uvijek imamo četiri ili pet prvaka Hrvatske, dok ih je ukupan broj deset. To nam daje razlog za vjerovati da ćemo i na drugim natjecanjima biti dobri – zaključuje Dražen.
Za uspjeh u ovom sportu kao i u svakom potreban je duži period, puno odricanja, pa i stresnih situacija, a on nikako ne dolazi preko noći. Ova križevačka ekipa pokazala je da u tome zna biti jako uspješna, a mi im želimo što duži nastavak ove njihove pozitivne priče.
