U stambenim zajednicama Udruge Ludbreško sunce iz Ludbrega borave osobe iz šest županija u Hrvatskoj, a lista čekanja desetak je puta veća. Takav je način smještaja daleko humaniji, bolji i kvalitetniji nego u institucijama, kaže Ruža Zlatar, osnivačica udruge.
Zaposlili magistru sestrinstva, što nema ni jedna zajednica
– Kuća Sunčeve zrake u Ludbregu nastala je po pozivu Ministarstva 2014., kada je išao projekt regionalizacije i transformacije domova te smo preuzeli svoje korisnike koji su živjeli po institucijama, u Ozlju i Dugom Selu – kazala je Zlatar, istaknuvši kako njihov rad financira država. Korisnici Udruge osobe su s raznim vrstama tjelesnog i psihičkog oštećenja, od Downova sindroma, cerebralne paralize, autizma, intelektualnih teškoća sa psihičkim poteškoćama. To su možda i najteži slučajevi, dodaje, posebno u stambenim zajednicama.
– Malo smo deficitarni, ali to je i na razini cijele države, logopedima. Dolazi nam dvaput tjedno profesorica logopedije iz bolnice Varaždinske Toplice, a nedostaje i defektologa. Napravljen je velik iskorak, što nema nijedna zajednica, zaposlena je magistrica sestrinstva, koja se brine o štićenicima, naručuje ih na preglede. Iskorak je i psihijatrica iz Koprivnice koja obilazi kuće. Nije svejedno voditi osobu na pregled u bolnicu i tamo čekati. Oni su na ovaj način otvoreniji – kazala je Zlatar. Prisjetila se i svoje pokojne kćeri, o kojoj se brinula s puno ljubavi.
Njena kći nije nikad bila u instituciji, a danas roditelji imaju lepezu usluga
– Moja kći doživjela je 47 godina, ali nikad nije bila u instituciji jer to nisam prihvatila. Kad sam vidjela kako se tamo živi, rekla sam da ne želim. Imala sam sreću što sam imala ženu koja je 26 godina dolazila u kuću i brinula se o mojoj kćeri kad sam bila na poslu. Kad usporedim sustav tada i danas, to je neusporedivo. Nisam imala nikakva prava kao roditelj takvog djeteta, a za liječenje sam obišla svijet – priča Zlatar, dodajući kako danas roditelji mogu biti bezbrižni zahvaljujući lepezi usluga koje pružaju.
Važno je da steknu samopouzdanje i osjećaj da su korisni
Život u organiziranom stanovanju svodi se na obiteljski život. Rade sve što se u jednoj kući radi, u skladu s vlastitim mogućnostima, od čišćenja, brisanja prašine, pranja suđa, postavljanja stola, uređenja okoliša, rada u vrtu. Imaju i plastenik s povrćem cijelu godinu.
– To je strašno važno za njihovo zadovoljstvo, samopouzdanje i osjećaj da su korisni. Za nagradu idemo na izlete. Puno putujemo. Ove godine već smo bili na izletu u zoološki vrt, a posjetili smo i Dinamov stadion. Uskoro idemo u kazalište, a onda u ljetnim mjesecima na kupanje na more – istaknula je Zlatar.
Surađuju i sa sestrinskim udrugama u županiji i šire te se korisnici međusobno druže. Društveni je život vrlo važan i pridaje mu se velika pažnja. Pomažu i volonteri kako bi korisnici imali sretan i ispunjen život.
– U organiziranom stanovanju mahom žive osobe koje nemaju svoje biološke obitelji, ili nisu živi, ili su ih jednostavno napustili. Neki roditelji ne žele skrbiti o takvoj djeci, što je žalosno jer država danas daje značajna financijska sredstva za uzdržavanje. Samohrani roditelji imaju i pravo na asistenta. Sve me to jako rastužuje, kao majku takvog djeteta. Ipak, sretna sam i zadovoljna jer mislim da ovdje radimo pravu stvar i da smo od velike pomoći – rekla je Zlatar.
Emil: Da nema Ruže, ne bismo toliko putovali
Stambena zajednica Sunčev sjaj nastala je kao odgovor na pitanje “Što s našom djecom poslije nas?” U njoj je trenutno devetero štićenika koji su ondje našli svoj trajni dom, dom iz snova kakav osnivačica Udruge misli da zaslužuju.
– To je jedna velika obitelj, a ovo su moja djeca – kazala je Ruža Zlatar. Obiteljski život ovdje uključuje i podjelu poslova prema mogućnostima korisnika, na što su svi odreda ponosni.
– Najviše čitam, a pomažem i oko kućanskih poslova. Spremam suđe, nekad i perem. Pomažem i oko vrta, ali tamo su glavni Mario i Martin – kazao je Emil.
– Jučer smo pobrali mahune, a posadili mrkvu i salatu. Imamo i paradajza i paprike, beremo i krastavce – ponosni su Mario i Martin. Simona vodi brigu o čistoći kupaonice, a Sanja čisti stol i mete boravak.
– Imam puno knjiga i obožavam čitati. Nedavno sam dobio Harryja Pottera pa ću sad to čitati, no najdraža mi je knjiga Biblija – kazao nam je Emil. Nagrada za njihov trud su putovanja.
– Bili smo u Međugorju, Varaždinu, Loboru, Zagrebu. Da nema gospođe Ruže, ne znam da bismo igdje ikad bili. Super mi je. Družimo se i sretni smo. Veselimo se i kad dođe netko novi – zaključio je Emil.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
