Naša rubrika Priče iz prošlosti, u kojoj objavljujemo zanimljive priče iz povijesti Podravine i Prigorja, probudila je i neka stara sjećanja na (ne)zaboravljenu prošlost.
Tako nam je stigao i demantij vijesti o paležu đurđevačkog mlina 1960. godine. Za to je optužen mlinar Vinko. Isprva nismo mogli vjerovati, no pretpostavljamo da je to valjda najdugovječniji demanti. Naravno, od objavljene vijesti do reagiranja i to u hrvatskoj povijesti! Od objave članka prošlo je dakle, vjerovali ili ne, 64 godine. Žena iz Zagreba, nećakinja odlučila je reagirati sad.
Nećakinja: Mi, obitelj imamo drugu stranu priče
Njegova nećakinja, koja živi u Zagrebu i nije željela javno istupiti, osjetila se povrijeđenom. Kaže, izvještajem kolega iz Glasa Podravine u vrijeme kad se sve odvijalo. Smatra kako ga je priredio partijski vrh. Navodi: “nakon niza neistina u provedenoj istrazi koja nije nikad završena jer su dokazi bili oprečni i ničim potvrđeni.”
– Kao prvo, istraga i sud nisu uzeli u obzir činjenice i izjave svjedoka koji su tada bili zataškani. Nikada nismo primili sudsku odluku ili odluku istražnog povjerenstva. Mi kao obitelj imamo drugu stranu ove neistinite priče odnosno događaja. Vinko ni u kom slučaju nije bio ni neuračunjiv ni pomahnitao kako to stoji u članku, a valjda i istrazi. Bio je vrlo inteligentan i sposoban stručnjak i upravitelj čijom je zaslugom građen i opremljen tada suvremeni mlin u Đurđevcu. Da nije bilo tako, zasigurno ne bi bio unaprijeđen za nadmlinara i upravljao ovim suvremenim mlinom – kazala je nećakinja te dodala kako je sve krenulo naopako kada je stupio u odnose sa Štefanijom i njome se oženio.
– Nakon nekog vremena nastali su problemi u braku i odnos gđe Štefanije s gosp. Ivanom, visokorangiranim članom zajednice. Obitelj zna da je ona na svaki način nastojala da se ova zajednica raskine i da prekine sve odnose sa Vinkom. Čekala se samo prilika da se dogodi neprilika i ostvari ova nakana. Navodno se to dogodilo kada se spremao godišnji remont u mlinu. Tvrdi se da je Vinko na treći kat dopremio određenu količinu ulja za podmazivanje i benzina, no iz dokumenata je vidljivo da on nije naručio nikakav benzin. Drugo, požar je nastao kada Vinko nije bio u mlinu, već je on bio na brzinu pozvan da gasi požar jer kao on najbolje poznaje mlin – navela je i nastavila:
On je zapravo htio ugasiti požar!
– Treće, on se nije skrivao, već je sam pokušao ugasiti požar, no kada se zapalio benzin nije bilo spasa pa je pokušao naći spas spuštajući se niz gromobransku traku s vanjske strane koja se odlomila i on je pao na donju ploču. To su sve potvrdili i svjedoci, no iskazi nisu svi uzeti u obzir kod istrage, već selektivno – kazala je ona te dodala kako sve to nitko nije opovrgavao jer je obitelj trebala sudskom tužbom vratiti istragu na početak i utvrditi stvarnu istinu o tome tko je podmetnuo požar, koji su bili motivi i posljedice.
– No, u familiji su bili siromašni i nisu mogli ući u sudski spor, a poslije se vidjelo da supruzi
Štefaniji nije bilo ni na kraj pameti nešto oponirati, dapače na pogrebnom spomeniku nakon nekoliko je dana napisala da Spomenik podižu supruga Štefanija i drug Ivan. Što znači drug Ivan nakon ovako kratkog vremena – zapitala se nećakinja. Ističe i kako svi u obitelji znaju da je taj mlin bio sve u životu Vinku i da nema ni govora da bi on bilo što učinio da naudi mlinu i široj zajednici.
Vjerovali ili ne: On je bio pošten i čestit čovjek!
– Svi koji su ga poznavali znali su da je bio čestit i pošten čovjek, nadasve radnik i upravitelj mlina i još tome član SK. Zašto nikad nisu objavljeni iskazi svjedoka u istrazi. Zašto je familija pokopala Vinka, a ne Štefanija koja je kasnije bez znanja familije postavila spomenik i tvrdila da je ona pokopala supruga samo da zadrži svu imovinu – zaključila je nećakinja pokojnog Vinka, dok mi očekujemo da se – tko zna – možda javi i druga strana?