Na četiri hektara zemlje Slavo Horvat se na svom OPG-u, u Čepelovcu kraj Đurđevca, bavi voćarstvom već 40 godina, a kaže, nikad nije bilo gore.
Sve je dobro rodilo, ali je kupovna moć sve slabija
– Voće je krenulo 20 dana ranije nego je trebalo, nismo imali nepogode, ima svega, ali je kupovna moć sve slabija, otkupnih centara nema, prodaješ, a ne prodaješ, mučiš se, prodaješ pretršcima, švercerima, nema ništa naveliko – požalio se on.
Na njegovom OPG-u rastu šljive, breskve, trešnje, marelice, orasi… Najviše je trešnji i breskvi, dok šljive uzgaja na 600 stabala.
– Beremo, odnosno obiremo, žena, ja i susjeda, radne snage nema, sve radimo sami, a već smo u godinama. U Bjelovaru prodajem utorkom, četvrtkom i subotom – priča nam.
Šljive jeftinije nego lani
Šljive trenutno prodaje po euro za kilu. Ostali su bez vode i ove godine nisu navodnjavali, a sve je uspjelo i više nego dobro.
– Lani je bila kila 10 kuna, a ove godine je i manje cijena, no svejedno nije dobro. Imam šljive i breskve od ranih do kasnih. Rana šljiva je med i mlijeko za prodaju, ide po 2,5 ili 3 eura za kilu u lipnju. No onda kad ima svega u velikim količinama cijene padaju – objašnjava.
Zelenu breskvu će brati za mjesec dana, a bit će ih sigurno do 15. kolovoza pa se onda, kad ih više nema toliko, može postići dobra cijena.
Prije je, kaže, prodavao naveliko i bilo je kupaca sa svih strana.
Nema tko brati, a nema ni otkupnih stanica
– Sad se mučim, ‘ko uopće želi kupiti, sad nudiš robu. Išao sam na Zelenu tržnicu, uopće bolje da ne govorim, prodavao sam po 60 centi kilu. Imam 30, 40 tona, strahovito puno, s kojima ne znam kud, prodat ću ih po jedan euro na malo ili nek propadnu. Treba to sve pobrati, a nema tko – kazuje te dodaje kako starije žene danas slabije peku pekmeze, dok ih mlađe ne rade uopće.
– Radne snage nema, nitko to ne želi raditi, a i taj se posao treba znati raditi. Šljive se obiru s drveta, uzimaju samo one zrele da bi dale prostora drugima da dozriju. Ništa, stavit ćemo eko pa zapustiti i doviđenja ili na bubanj i prodati, nema druge. Država ne razmišlja da naprave otkupne stanice, da znamo da smo prodali, a ne predali – kaže nam Slavko.
Kaže nam kako je dva puta imao zainteresirane kupce.
Htio kupiti Zdravko Pevec
– Zdravko Pevec je htio kupiti, oni su tu imali klijet i vinograd, bili su on i Višnja domaći, ali onda smo odustali jer su djeca još mislila da će se toga primiti – sjetio se Slavko.
Oglasio je, kaže, breskve po euro da si ljudi sami naberu i bilo je odaziva, a šljive će tako prodavati po 50, 60 centi.
– Ovime se bavim 40 godina, bio sam obrtnik 38 godina, vodoinstalater, električar, no imao sam volju za ovo, posadio sam, okrupnio zemlju, računao sam da će djeca raditi, no svatko ima svojeg posla, kruha, završili su fakultete i više se ne žele ovime baviti – priča on.
