Đurđevačka Udruga Mali princ pravi je primjer da se radom i zalaganjem može napraviti jako puno. Osnovana je sad već davne 1998. godine na inicijativu roditelja djece s teškoćama u razvoju. Riječ je o roditeljskoj udruzi, tj. roditelji su u upravljačkim tijelima udruge. Cilj je bio organizirati oblik skrbi za osobe starije od 21 godine.
Kristinka Štefan od 2005. godine obnaša dužnost predsjednice Udruge. Naglasila je kako su se u počecima štićenici sastajali jednom do dva puta tjedno u popodnevnim satima. Bila su to zajednička druženja i kreativne radionice.
– Naravno, postojala je potreba za više aktivnosti. Prvi cilj i zadatak koji sam sama sebi postavila, kad sam došla na mjesto predsjednice, bio je naći adekvatan prostor u kojem bismo mogli organizirati poludnevni boravak – prostor gdje bi naša djeca mogla svakodnevno imati organizirani oblik skrbi, da provode vrijeme sa svojim vršnjacima – pojasnila je.
Dodala je kako su ubrzo nakon njezinog preuzimanja Udruge, od Grada Đurđevca dobili prostor na lokaciji Trgu svetog Jurja 12.
– Bila je to stara zgrada pokraj Crvenog križa koju smo tijekom godina uz pomoć donacija obnovili. Imali smo jako veliku podršku brojnih firmi s područja cijele županije. Godinu dana kasnije, odnosno 2006. godine od Ministarstva smo dobili novac za zapošljavanje prve osobe koja je radila u poludnevnom boravku – kazala je.
Pojasnila je kako su se tijekom godina polako širili. Tako su dobili i dvorište koje su uredili, dodatan prostor koji je poslužio kao prostor za kreativnu radionicu i administrativni rad te kupaonicu za osobe s invaliditetom.
– S obzirom na to da je bio star i derutan prostor, morali smo stalno ulagati. Tako smo došli do 2016. godine kad je Željko Lacković, tada gradonačelnik, dao obećanje da će se probati riješiti novi prostor. Tad mi se to činilo kao nedosanjani san, no Lacković je bio uporan i rekao da kažemo što sve trebamo. Naše su potrebe i želje bile prostor u središtu grada. U razgovoru s drugim udrugama vidjeli smo da periferija nije dobro rješenje – rekla je.
Kamen-temeljac zakopan 2021. godine
Već iste godine Grad je kupio prostor te se krenulo u rješavanje dokumentacije.
– Čekali smo natječaje Europske unije za gradnju. Imali smo sreću jer se 2019. godine pojavio natječaj na koji smo se prijavili i prošli. Ugovor o gradnji potpisali smo 2020. godine. Od Europske smo unije dobili stopostotna sredstva. Riječ je bila o svoti od tada otprilike 14.200.000 kuna – pojasnila je.
Dodala je kako je kamen-temeljac zakopan u srpnju 2021. godine.
– Kraj projekta bio je planiran u svibnju 2023. godine, a zgrada je bila napravljena i useljiva već u prosincu 2022. godine – pet mjeseci prije roka. U predbožićno vrijeme imali smo otvorenje kojem je nazočio i ministar Marin Piletić te gradonačelnik Hrvoje Janči, predsjednik gradskog Vijeća Željko Lacković te brojni drugi uzvanici. Kompletno smo se uselili za Valentinovo 2023. godine i evo sad smo nešto više od godinu dana u ovom prostoru – konstatirala je.
Ovisili o tome hoće li proći programi ili ne…
Jedan od većih problema svih ovih godina, naglasila je predsjednica, bilo je i nesigurno financiranje rada.
– Ovisili smo o tome hoće li naš projekt ili program proći na nekom natječaju ili ne. To je bio velik nedostatak jer nismo mogli zadržati stručni kadar i nismo nikoga mogli zaposliti na neodređeno vrijeme. Prošle se godine dogodila velika stvar, kako za našu udrugu tako i za velik broj ovakvih udruga. Raspisan je natječaj za ulazak u mrežu socijalnih usluga. Dobili smo ugovor s ministarstvom za pružanje usluga poludnevnog boravka za 15 korisnika te usluge organiziranog stanovanja za osam korisnika. Početkom ove godine ušli smo u mrežu pružatelja usluga socijalne asistencije koju trenutno pružamo za 13 korisnika i još čekamo rješenja za dva korisnika. To znači da smo partner ministarstvu, što osigurava trajnost financiranja naše udruge i mogućnosti zapošljavanja stručnog kadra na neodređeno – kazala je.
Trogodišnji programi
Trenutno imaju zaposlenog i socijalnog radnika i socijalnog pedagoga te edukatora-rehabilitatora i magistru primarnog obrazovanja i fizioterapeuta. U kolovozu će zaposliti i radnog terapeuta, a uz sve to imaju još zaposlenih kroz stručno i tehničko osoblje.
– Od studenog kod nas 24 sata dnevno živi osam korisnika i njima je potrebna sveobuhvatna potpora i podrška. O njima se brine u svakoj smjeni barem jedna asistentica. Ministarstvo je prošle godine raspisalo i trogodišnje programe. Mi ih provodimo dva. Riječ je o programu poludnevni boravak i klupske aktivnosti. U njega su uključena djeca iz poludnevnog boravka koja nisu u mreži socijalnih usluga. Provodimo i program Sretno dijete jednako je sretna obitelj. Riječ je o programu kojim pružamo individualne terapije djeci vrtićkog i školskog uzrasta u našoj senzorno sobi – pojasnila je.
Trenutno Udruga skrbi pruža dom za osam korisnika u organiziranom stanovanju. Osim toga, 15 korisnika polazi poludnevni boravak i osam korisnika je izvan mreže poludnevnog boravka. Udruga ima 26 zaposlenika.
– Ulaskom u novi prostor prošle godine, sve se nekako posložilo. Kada se kuća gradila, konstantno sam se brinula kako ćemo se financirati. Od režijskih troškova pa sve do ostalih izdataka. Ulaskom u mrežu socijalnih usluga nama se stvarno sve posložilo i trenutno u velikom postotku imamo osigurano financiranje – pojasnila je.
– Želja nam je, jer vidimo da postoji potreba individualnih terapija za djecu vrtićkog i školskog uzrasta. Vidimo da roditelji nemaju drugih mogućnosti, nego po dva do tri puta ići u Zagreb na terapije tjedno, tko može. Ovo je način da im mi pružamo uslugu u zajednici kako bi imali više vremena za dijete i za sebe, a i da se dijete ne muči s putovanjima. Nadamo se da će ove godine biti raspisan europski natječaj širenje mreže socijalnih usluga za djecu. Nadamo se da ćemo kroz taj natječaj moći prijaviti dodatne aktivnosti i uključiti veći broj djece. Možda uključiti i onu djecu koja ne mogu doći kod nas, tako da imamo mobilan tim koji bi obilazio kuće – pojasnila je.
Dodala je kako očekuju i Europski natječaj odmor od skrbi. Njime bi omogućili roditeljima koji nemaju pravo na osobnog asistenta da imaju još jedan dodatan vid podrške.
Čitava Udruga Mali Princ broji oko 140 članova, što roditelja što korisnika. Djece korisnika je oko 60. Riječ je o osobama sa šire đurđevačke Podravine.
– Do prosinca 2022. godine posao sam obavljala volonterski. Nisam više mogla raditi posao i volonterski ovdje pa sam dala otkaz u državnoj službi gdje sam radila i postala sam profesionalac u udruzi – pojasnila je.
Veliku ulogu u inkluziji članova imao je Grad Đurđevac
– One godine kad sam postala predsjednica godišnji prihod bio je 15.000 kuna, dok je prošle godine taj iznos bio oko osam milijuna kuna, ili nešto više od milijun eura. Uglavnom zahvaljujući projektima, a bez toga naš je realan godišnji proračun oko 400.000 eura – naglasila je i dodala kako su imali veliku sreću što su ih ljudi odmah prihvatili.
– S gradskim institucijama, tvrtkama i ljudima imamo stvarno lijepu suradnju. Kad dođemo na tržnicu, vratimo se s vrećicama punim voća i povrća. Zauzvrat, dajemo čestitke, lavandu u vrećicama ili neke druge stvari koje smo sami izradili. U tome svemu veliku ulogu imao je Grad Đurđevac koji nam je bio velika podrška – zaključila je.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medij
