Liječenje kod raznih domaćih “liječnika” i vračara u prošlosti je bilo normalno, što zbog nedostatka liječničke skrbi, što zbog neukosti i nedostatka financija za prave liječnike.
Tako je 50-ih godina prošlog stoljeća, zabilježio je Glas Podravine, troje takvih nadriliječnika završilo na sudu i osuđeno je na zatvorske kazne.
Prva je na sudu završila Anka iz Sigeca 1954.godine, bogata mlada polupismena zemljoposjednica, kojoj se, istaknuli su kolege, nije radilo nego je “liječila” ljude i nasamarila bar njih 30-ak.
Imala je svega dva lijeka, jedan univerzalni koji je prepisivala svima, a uključivao je razno bilje poput malina, trešnje, bukve, lješnjaka, smreke, topole, hrasta i sličnog bilja. To se kuhalo u litri vode i davalo za sve bolesti.
Drugi je lijek bio protiv ćelavosti, a uključivao je samo stavljanje mekinja na glavu. Anka je tužena sudu, a kako je završio postupak, nismo doznali. Sudeći po drugim slučajevima, zatvor nije izbjegla.
Dvije godine poslije osuđena je Dragica iz Kloštra Podravskog, i to na mjesec dana zatvora i novčanu kaznu, jer je u svojoj kući u Kloštru i obližnjim selima ljudima puštala krv stavljanjem tzv. kupica, a svoj rad naplaćivala živežnim namirnicama i novcem.
Iste godine na mjesec dana zatvora osuđen je i Juraj iz Peščenika, koji je također ljudima puštao krv pomoću primitivnih aparata i rogova, te Vladimir iz Gole za isto nedjelo.
Tomo iz Kutnjaka otišao je i korak dalje. On je 1958. dobio pet mjeseci zatvora i golemu novčanu kaznu jer je doma imao čitavu ambulantu, i liječničku i zubarsku iako s tim nije imao nikakve veze.
Od ljudi je za svoje usluge dobivao novac, a nasamario je njih 20-ak.
– Tako je liječio i M. L. koja boluje od želuca i tuberkuloze, kao i LJ. Š. koja boluje od tuberkuloze, za koje je sam spremao lijekove i kod kojih je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja – zapisali su novinari.