Božidar Gadanec iz Hudovljana otkako je otišao u mirovinu posvetio se svojoj velikoj ljubavi, mehanici. Točnije, restauraciji traktora.
Iako je završio srednju školu za poljoprivrednog tehničara, oduvijek ga je zanimala mehanika. Gadanec pojašnjava kako je svoje srednjoškolsko obrazovanje započeo upravo u smjeru mehaničara poljoprivrednih strojeva.
– Ali nakon nekih dva mjeseca ukinuli su taj smjer te sam se mogao ispisati iz škole ili prebaciti se u neki drugi smjer. Tko zna što bi bilo da sam ga završio, možda bi i dan danas bio mehaničar i šarafio po automobilima. Ovako sam se prebacio na smjer poljoprivredni tehničar – govori Gadanec.
Mogao kupiti desetke traktora, no tada nije imao ni vremena ni novca
Iako nije završio prvotno upisan smjer, svejedno “šarafi”, doduše ne po automobilima i ne profesionalno, već po traktorima i iz hobija. Početkom Domovinskog rata Gadanec je završio u policiji u kojoj je radio do mirovine.
– Kada sam radio kao policajac, mogao sam kupiti na desetke traktora. Kako sam s poslom cijelo vrijeme bio na terenu, vidio sam mnoštvo starih traktora koji su bili spremni za restauraciju. Osim toga, u to vrijeme takvi su se traktori prodavali u bescjenje. Ljudi su ih davali praktički besplatno, samo da se riješe. Međutim, tada nisam imao vremena i nisam razmišljao o tome – pojašnjava.
Prije malo više od 15 godina, Gadanec je otišao u mirovinu te se s vremenom sve više i više interesirao za restauraciju, da bi se na kraju potpuno posvetio ovom hobiju.
– Traktore sam nabavljao čak iz okolice Kutine, Torčeca, Kloštra Podravskog, okolice Pitomače, Bolfana, okolice Bjelovara te raznim drugim mjestima. Za restauraciju jednog traktora potrebno mi je do mjesec dana rada. No mjesec dana mi je dovoljno kad se posvetim samo jednom traktoru na kojemu radim. To nije svaki dan, kad bih radio svaki dan, možda bih mogao i dva mjesečno obnoviti – pojašnjava.
Ne restaurira zbog zarade, već zbog ljubavi
Gadanec je kazao kako je samouk te kako mu nitko ništa nije pokazao. Dodaje kako oko mehanike starih traktora, teško da se može i nešto pokazati.
– Njemački su traktori u principu više manje svi jednaki, razlike su vrlo male. Jako puno proizvođača su se udružili pa su sve stavili pod jednu marku. Ima nekih serija traktora koje su jako male, recimo, njemačka marka Schlüter je imala svoj motor, a svaki traktor je rađen u serijama po nekoliko desetaka primjeraka i svaki je unikatan – objašnjava.
Gadanec pojašnjava kako ne radi to zbog zarade već isključivo iz ljubavi. Ni sam nije siguran koliko ih je točno obnovio, jer osim traktora koje je kupio, obnovio je i nekoliko traktora prijateljima i poznanicima.
– Ako se ne varam, dosad sam ih prodao sedam. No nisam ih prodao zbog profita, već zbog toga da bih imao mjesta i novaca za nove projekte. Za neke mi je bilo jako žao što sam prodao, ali s druge strane, što će mi toliki traktori – naglasio je.
Bilo je svega, od kupnje, preko prodaje, do mijenjanja ključ za ključ
Najstariji traktor kojeg je restaurirao je Eicher iz 1950. godine koji je imao je zračno hlađenje, a prošle ga je godine prodao u Rasinji.
– Prije nego što sam ga obnavljao, jedan čovjek mi je davao 2500 eura za njega, međutim nisam ga htio prodati. Htio sam si dati truda da ga obnovim. Nakon što sam ga obnovio na kraju je završio upravo kod njega – kazao je.
Gadanec naglašava kako je danas teže prodati traktore nego što je to nekad bilo, a i cijena nije baš najbolja.
– Da živim u Njemačkoj, mogao bih ih prodati za puno veći iznos. Tamo se traktori prodaju i po 10-ak tisuća eura, a u Hrvatskoj ako dobijem pet, mogu biti sretan. Tijekom godina dobivao sam dosta ponuda za traktore, no većinu ponuda sam odbio – pojašnjava.
Dodaj kako nije sve traktore kupio, odnosno prodao, već je neke i mijenjao.
– Tako sam se zamijenio s jednim čovjekom ključ za ključ iz okolice Bjelovara. Dao sam mu ispravnog Bautza 300 za njegov neispravan Eicher ED16. Jedini uvjet je bio da on organizira prijevoz. Već drugo jutro je došao s traktorom. Nije mi vrag dao mira, odmah sam se bacio na posao i uskoro ga osposobio na razinu da upali, no nije još došao na red za restauraciju – konstatirao je.
Ostalo nekoliko neostvarenih želja
Posljednji traktor kojeg je kupio došao je iz Kloštra Podravskog.
– Imao sam istog takvog pa sam ga prodao, samo što je imao jedan cilindar i zračno hlađenje. Tada sam naišao na ovoga, čovjek je prvo htio 10.000 eura za njega. Na kraju sam ga uspio kupiti za 4000. Znam za još nekoliko dobrih primjeraka, no vlasnici tih traktora ne žele ih prodati – rekao je.
Velika mu je želja posjedovati i probati obnoviti Mana koji ima dva cilindra i prednju vuču.
– Ima ih jedan moj prijatelj u Zelini. On ima valjda 50 komada minimalno, to su pune puncate garaže, a ni jednoga ne želi prodati. On kako kupi traktora tako ga doveze doma i tamo mu stoje. Pokušao sam kupiti od njega, no ne želi ni jednoga prodati koliko god ga pokušavam nagovoriti. Osim toga, još bih jako htio imati i Lanz Bulldoga. Riječ je o traktoru koji se pali pomoću vatre. Kad bi ga mogao pronaći, dao bih sve za njega – ispričao je.
Posuđivao je čak i detektor metala kako vi pronašao neke dijelove u šumi…
Jedna od najzahtjevnijih restauracija, bila je, govori, restauracija Kramera, kojega je čovjek doslovno prepolovio u šumi.
– Kad sam došao u šumu, traktor je doslovno bio u dva dijela. Kupio sam ga za smiješne novce, koliko je i željezo tada vrijedilo. Dovezao sam ga doma i stajao je tako jedno godinu dana. Tada sam počeo raditi na njemu, motor je palio. Spojio sam i zavario sredinu. Falila mi je jedna ploča, koja kad je puknuo, zabila se u zemlju. U šumi smo tražili taj dio no nismo ga mogli pronaći – priča.
Pojašnjava da tada čak od jednog prijatelja posudio detektora metala kako bi našao taj dio.
– Tek uz pomoć detektora metala našao je puknuti dio i zavario ga. Nakon što sam ga složio prijatelji iz Koprivničkih Bregi, koji ima dva McCormica, htio ga je kupiti. Isprva ga nisam htio njemu prodati, već sam ga htio mijenjati. No nismo se uspjeli dogovoriti pa sam ga ipak prodao. Čovjek ga i dan danas ima. Kazao mi je kasnije da ga ne bi dao ni za svo zlato ovog svijeta. Jedinstven je, mali s jednim cilindrom – rekao je te dodao kako mu je drago što je završio završio kod njega jer ga on cijeni.
Restaurirao čak i automobil
Gadanec osim što je restaurirao brojne traktore, okušao se i u restauraciji automobila. Tako je kćerki restaurirao VW Bubu.
– Nedavno sam kupio još jednu Bubu koju imam u planu restaurirati. Motor sam već uspio osposobiti. Za Bubu mi je trebalo godinu dana. Kompletno sam ju morao rastaviti, sve obnoviti i ponovno sastaviti – kazao je.
Našalio se kako bi sve traktore koje posjeduje trebao jednostavno prodati i kupiti neku vikendicu te odmarati.
– Lijepo bih mogao zaraditi kad bih ih mogao sve prodati. Osim ovih izloženih, imam još nekih 10-ak traktora koji također čekaju na obnovu – pojasnio je te zaključio kako će svi oni polako doći na red te da će ih sve obnoviti kako će imati vremena i volje.
