Josip Blažinec, poznati autolimar iz Koprivnice, iz Herešinske ulice, danas je odlučio stati na kraj agoniji s kojom on i njegova obitelj, ali i ostatak ulice žive posljednjih godinu dana. Riječ je o ležećim policajcima postavljenima pred njegovom kućom.
Josip je uzeo odvijač, skinuo ležeće policajce i stavio ih uz cestu, a vijke skupio u kutiju.
– Ovo više nije život, ovo je agonija. Kad tu prođe kamion, u kući kao da je pukla bomba. Već mi je knauf popucao na nekoliko mjesta. Moje bolesno dijete boji se jesti jer ne zna hoće li tu preletjeti kamion, a njoj pasti hrana sa stola. Nas nitko nije pitao hoćemo li da se postave lezeći policajci, pa nisam sad ni ja pitao smijem li ih skinuti. Zar je to život, stalno strahovati od buke i udaraca. To je zlostavljanje – zapitao se Josip.
Kazuje, kumio je i molio da se taj problem riješi na više adresa, no nitko nije imao sluha za njihove muke.
Nikoga nije briga
– Koga sam god pitao, nitko ništa nije poduzeo. Pisao sam i pisao, ali uzalud. Usmeno sam razgovarao s djelatnicima policije, Komunalca, vodstvom obližnjeg Crvenog križa da se ta prepreka postavi niže, gdje je potrebnija i gdje svakodnevno mnoštvo ljudi dolazi po hranu. Čak nema ni zebre. Zebra je tu kraj moje kuće i vodi u moj zid. Zašto kad kod Crvenog križa ljudi nemaju gdje prijeći cestu i pitanje je dana kad će netko poginuti. Zebra treba biti tamo – objasnio je Josip.
Agonija stanara Herešinske, dodaje, počinje u pet ujutro i traje do večeri.
– Najveći su problem kamioni koji voze kontejnere prema reciklažnom dvorištu i doslovno prelete preko prepreke. Puno puta im s kamiona padne i otpad koji ja onda moram skupljati za njima. Drugi su problem motoristi koji turiraju svoje motore i voze trke prema Herešinu i obrnuto. Tu kod mene se uspori pa se bez auspuha vozi dalje. Sad je nedavno bio potres i nisam vidio neku razliku između potresa i onoga što mi svakodnevno proživljavamo. To više ne možemo trpjeti, imamo i mi neka ljudska prava koja nam ne žele priznati – objasnio je Blažinec.
Kazao nam je kako je svjestan sankcija koje mu slijede, ali ne mari jer ovako više ne ide. Niti spavaju, niti žive, samo se tresu i čekaju nove udare kamiona.
– Štetu nisam napravio nikakvu, šarafi su tu, ploče, očistio sam i blato i smeće koje je bilo ispod njih. Ništa nisam uništio niti oštetio. Ako ih opet našarafe, ja ih budem opet odšarafil – odlučan je Josip, koji će zatražiti i pravnu pomoć i podršku u rješavanju svojih problema.
– Budući da nas nitko ne sluša, nije bilo druge nego ovo napraviti i pozvati novinare. Možda će nas sad napokon netko saslušati – zaključio je Blažinec.
Kamioni
Podršku su mu došli dati i susjedi. Vančo Stojanovski također je istaknuo kako su najveći problem kamioni koji ne usporavaju na uspornicima.
– Hrana nam pada sa stola kad ti kamioni prođu. Noću ne možemo spavati, kao da je prošao avion. Bolje bi bilo da postave kameru. Nema koga nismo molili da nam pomogne, ali uzalud – kazao je Stojanovski.
– Kad je neki dan bio potres, nisam bio siguran je li potres ili je prošao kamion. Eto, to mi proživljavamo svaki dan – kazao je susjed Branimir Kuretić.
U ponedjeljak ujutro, vrlo brzo nakon što ih je skinuo, Josipu je na kućnu adresu stigao komunalni redar, a potom i policija koja je za vrijeme pisanja članka još radila očevid.
Kakva mu sankcija slijedi i hoće li odgovorni napokon uzeti u razmatranje probleme stanara Herešinske ulice, objavit ćemo vrlo skoro.