Obitelj, prijatelji, kumovi, poznanici, svi oni okupili su se u nedjelju u goricama Stjepana Ritoše kako bi prisustvovali jednom od “najvećih praznika” svakog pravog Podravaca, berbi grožđa.
Okupljanje je, kao i svake godine, bilo je u ranim jutarnjim satima pokraj kleti u Glogovcu, govori Stjepan. Kako je tko dolazio na okupljanje, tako je dobivao početni alat za berbu, čašicu s kratkim.
Za hrabrije rakijica, za manje hrabre domaći likeri
Oni hrabriji dobili su rakijicu, oni malo manje, domaći orehovac, višnjevac ili neko drugo žestoko piće dobrodošlice. Riječ je o tradiciji koju se ne smije prekršiti. Nakon uvodnog upoznavanja s alatom koji će se taj dan naviše koristiti te nakon što su svi došli, uslijedio je odmor od početnog zagrijavanja za rad. Uslijedio je doručak, kako vrijedni berači ne bi praznog želuca i trezvene glave započeli hrvanje s opakim trsima koji su cijelo ljeto odolijevali žestokom suncu, naletima vjetra i kiše, te svi ostalim nedaćama.
Uoči samog hrvanja s opakim zvijerima, a nakon početnog ispitivanja snaga s čašicama i hranom, uslijedila je podjela poslova.
– Dogovorili smo se od muškaraca, tko će nositi pute, tko će obavljati poslove u podrumu, a tko će biti na muljači. Jedan dio ostao je u kuhinji. Odojak se dao peči, dok je jedan meštar ostao kuhati gulaš. Ostatak ekipe otišao je u berbu – naglašava Stjepan.
Hrvanje s trsima lakše ide uz smijeh i piće
Kako u teškim vremenima i hrvanju s opakom zvijeri, dobro dođe opuštenost, hrabri berači konstantno su zbijali šale pritom ubirajući slasne plodove grozdove.
– Kako nas je puno u berbi sve ide lagano pa imamo vremena i za stat i popit gemišt. Netko nam uvijek donese vodu i vino. Na berbi uvijek jedni druge zezamo i šalimo se – pojašnjava Stjepan.
Dodaje kako je berba ove godine nešto malo uranila jer su trsovi ranije pupali, cvali pa su tako i dozrjeli ranije.
– Ptice i ose su žedne pa su tako počele ispijati plodove. Par dana prije današnje berbe, pobrali smo crno grožđe kojega ima puno manje. Ove godine dobit ću oko 1300 litara vina. Oko 1100 litara bijelog te 200 litara crnog vina. Godina je bila dobra, a kvaliteta je zadovoljavajuća. Slador bijelog grožđa je 18 dok je crnog prosjek bio 19 – pojašnjava Stjepan.
Nakon što je gotova berba slijedi glavni dio, zabava i druženje
Pojašnjava kako nakon opake borbe s trsima i žednim grlima koje svako malo moraju podmazivati, kako bi spriječili dehidraciju, slijedi ručak. Nakon ručka slijedi kavica te počinje najljepši dio berbe, fešta koja traje do kasnih večernjih sati, a kojom se uz pjesmu slavi hrabra pobjeda berača nad strašnim trsima. Istim trsima, koje sunce, vjetar, kiša te ostale zvijeri, koje obitavaju na ovim prostorima, nisu uspjeli pobijediti.
– Na brijegu su troje gorice. Od međaša i brata Pere. Recimo prošle godine su bratovi berači došli k nama jer je bilo jako rodno. A naša je ekipa počela feštu prije nego se pobralo pa tak smo malo kiksali. Ove godine međaš nije imao puno berača pa su našli išli njemu pomoći. Malo nas je na bregu, ali nas ima i složni smo i to je jedna od najvećih čari gorica – zaključio je.
