Mladen Majdak (57) dobra je duša sela, Ivanca Križevačkog, gdje živi. Šaljivdžija, uvijek spreman pomoći svakome, do prije nekoliko godina živio je u potpuno neljudskim uvjetima. Stara kuća prijetila je urušavanjem, a on sam boravio je u svega jednoj prostoriji, bez prozora i grijanja. Teška sudbina i nesnalaženje u životnim izazovima potaknuli su čelne ljude sela na akciju.
Tako je na inicijativu Mjesnog odbora Ivanec Križevački, točnije njegova predsjednika Stjepana Matejaša, uređen skromni dom Mladena Majdaka, hrvatskog branitelja. On je organizirao skupljanje donacija, a mnogo je pomogla i tvrtka KTC u kojoj je Matejaš zaposlen. Tvrtka, dodajmo, posebno vlasnik Ivan Katavić, često pomaže pojedincima u potrebi, no nikad nema potrebu o tome javno govoriti, što daje još veći značaj njihovu činu i suosjećajnosti. Tako je bilo i u ovom slučaju, a što je sve napravljeno u domu Mladena Majdaka, ispričao nam je Stjepan Matejaš.
– Popravili smo krov, dimnjak, struju, prostorije presvukli knaufom. Bilo je mnogo prozora-otvora na kući, no svi su dobili plastičnu stolariju. Kupili smo mu i novi krevet, deku, stol, stolice, peć, hladnjak i još mnoge druge sitnice. Kad smo sve uredili, gazda (Katavić, op.a) još mu je donio košaru s raznim proizvodima – ispričao nam je Matejaš, koji se osobno jako angažirao da se čovjeku pomogne u jadu i bijedi te osiguraju uvjeti dostojni ljudskog bića.
Na toj pomoći Mladen Majdak vrlo je zahvalan.
– Moj dom nije bogzna što, ali meni je super. Zahvalan sam na pomoći, sam to nikad ne bih mogao, morao bih otići iz kuće, ali nemam kamo – ispričao nam je Majdak. Živi sam već 35 godina, i to sa svega 152 eura kao nezaposleni hrvatski branitelj. Naravno, od tih prihoda ne može se živjeti pa ide u nadnice po selu.
– Što ću doma sjediti kad mogu nekom pomoći. Operem si suđe, kuham, a ručno i perem rublje. Hvala predsjedniku Mjesnog odbora Stjepanu Matejašu što se založio za mene jer svi su bili protiv mene. Hvala i gospodinu Kataviću koji mi je sve platio – kazao je Mladen Majdak. Nažalost, nema obitelj na koju može računati. Ima samo sestru s kojom nije u najboljim odnosima, a nikad se nije ženio pa nema ni djece.
– Teško je kad čovjek ostane sam, ali život ide iz dana u dan i pomalo – kazao je sjetno i onda nastavio u svom veselom i šaljivom tonu. Pokazao nam je kako se pere rublje u lavoru “ribaćom kefom”.
– Neću vam pokazivati, jer kad naučite tako prati, više nećete moći bez toga – napomenuo je na početku u šali Majdak, a onda se primio četke i temeljito oprao traperice koje su se nekoliko dana odmakale u vodi s deterdžentom. Priznaje kako je pravi maher za taj posao jer perilice rublja nema, a onda nakon svega dodao:
– Možda se sada i koja dama zainteresira za mene – zaključio je sa smiješkom.
