U današnje moderno vrijeme velikog uzleta online video igara koje se igraju na konzolama, kao da smo zaboravili kako se vrijeme u druženju s bližnjima nekada provodilo. Svijet je to društvenih igara, a mnogi od nas sjećaju se legendarnih Čovječe ne ljuti se, Mlina i popularne igre Monopoly.
Bili su to počeci, kaže nam Danijel Pošta, veliki zaljubljenik u društvene igre, ali ne samo to, već i njihov tvorac. U njegovom domu na policama se nalazi oko 200 različitih igara, a otišao je i korak dalje, pa za njihovo igranje ima poseban stol sa specijaliziranom podlogom.
– Ima ih mnogo, da, ali nisam ih sve još odigrao. Odlika nas board gamera (izraz za igrače društvenih igara op.a.) je da imamo našu “policu srama”, odnosno igre koje imamo, ali ih još nismo igrali – kaže nam.
I dok je prva pomisao mnogih kako su društvene igre samo za djecu, stvarnost je zapravo potpuno drugačija, a Danijel govori kako je kod nas njihovo igranje još uvijek tabu.
Od gradnje javnog zahoda do utrke biciklima i putovanja u Japan
– Ako pitaš ljude, reći će ti za Čovječe ne ljuti se, Rizik, Monopoly, tako da kod nas one još nisu toliko popularne, no primjetno je da se posljednjih pet godina broj ljudi koji igraju povećava – kaže te dodaje kako su današnje igre zabavne, ali nerijetko i vrlo kompleksne.
– Jedna od igara bavi se upravljanjem javnih zahoda u starom Rimu, a cilj je kako bih što više zaradio, da ih što više ljudi koristi – smije se Danijel te nas nastavlja uvoditi u njegov svijet društvenih igara.
– Postoje različiti tipovi igara, od onih čija pravila objasniš za 10 sekundi, do strateških koje znaju trajati po šesti i više sati, a trebaju ti dva sata da objasniš pravila – pojašnjava.
Društvene igre danas pokrivaju brojna područja, pa osim javnih zahoda u Rimu, nalaze se tu i druge teme.
– Gradnja željezničkih pruga, utrka biciklima, planiranje putovanja u Japan, organiziranje glazbenog festivala ili gradnja koraljnog grebena, zaista postoje različite igre, sve što si možete zamisliti – govori.
Što se samog razvoja tiče, osim popularnih igara koje smo naveli na samom početku, 1996. godina gleda se kao začetak njihovog većeg razvoja.
– Bila je to igra Naseljenici otoka Catan koja je bila izrazito popularna, a ona je začetnica modernih igara. Nakon toga krenuo je veći uzlet društvenih igara – kaže nam.
Društvene igre djelomično su povezane i s video igrama, a oni koji igraju jedno, nerijetko igraju i drugo.
– Sličan je to hobi, osim što društvene igre zahtijevaju više prostora. Razlika je u tome što je ovo još uvijek mala industrija u odnosu na video igre – mišljenja je.
Ima svoje favorite
Njegova najdraža igra je Five Tribes, a radi se o strateškoj igri koja pokriva područje plemena u Arabiji.
– Cilj je okupiti ta plemena, a za igru se koristi posebna tehnika mancala koja je popularna u afričkim i azijskim zemljama, a riječ je o nešto zahtjevnijoj igri – pojašnjava te dodaje kako se za igranje zainteresirao 2014. godine.
– Bila je to igra Ticket to ride koja je bila drugačija od drugih, jer je uvela moment gdje moraš donositi odluke. Tako sam počeo istraživati što još postoji, u početku naravno sve izgleda super, a onda istražuješ što ti se najviše sviđa – govori.
Za razliku od kartaških igara kod kojih često dolazi i do razmirica između igrača, Danijel kaže kako kod društvenih igara to nije slučaj.
– Ima kompetitivnih igrača, ali nitko to ne shvaća previše ozbiljno. Radi se o druženju i sve je na prijateljskoj bazi, pokušaš odigrati što bolje znaš, ali cilj je zapravo završiti igru – kaže te dodaje kako je u njegovom krugu prijatelja on taj koji je inicijator.
– Ja igre kupujem, objašnjavam pravila, odlazim na dane društvenih igara koji se održavaju po cijeloj Hrvatskoj – kaže, a na pitanje koliko je novaca do sada na igre potrošio daje zanimljiv odgovor.
– Oko toga je situacija ista kao kad damu pitaš za godine, to se ne pita – smije se i govori kako se prosječna cijena igara kreće oko 30 ili 40 eura.
– Izračunajte onda sami – kaže nam.
Razvio desetak društvenih igara
Osim što igra, Danijel je razvio i svoju društvenu igru naziva Speculaas.
– Prije nekoliko godina pomislio sam zašto ne bih i ja osmislio svoju igru, pitao sam se koliko to može biti teško. Ispostavilo se da je dosta teško. U početku imate neku ideju koju je najbolje nacrtati na običnom papiru i isprobati. U većini slučajeva ta prvotna ideja neće funkcionirati kao igra, ali to je dobar početak da iz onog što je bilo dobro nastaviš igru dalje razvijati – kaže nam o procesu nastanka.
Verzija igre koju je na kraju napravio treća je ili četvrta u nizu, odnosno toliko mu je pokušaja trebalo da dođe do finalne verzije.
– Radi se o igri u kojoj smo slastičari i pravimo Speculaas kekse. Postoje dvije vrste karata, začini i recepti. Karte koji su recepti određuju što će se na kraju bodovati, a začini služe da bi se bodovi skupljali. Primjerice, postoji karta s receptom koji daje tri boda za svaki đumbir koji se oko nje nalazi – pojašnjava nam pravila njegove igre.
U razvoju igre postoji trenutak u kojem kao tvorac igre osjeti da je igra koju je zamislio zanimljiva.
– Povezao bih to s umjetnošću, kao kad slikar zna kada je slika gotova ili kada glazbenik zna kada je pjesma gotova. Kada igru igraš osjetiš radi li se o nečem zanimljivom ili pak u igri postoji nešto što ne odgovara – tvrdi Danijel.
Speculaas je igra koju je prvu objavio iako u svojim ladicama ima desetak osmišljenih igara.
– Ima različitih igara koje sam osmislio, od ribolova, obijanja sefova, gradnje piramida. Za igre se inspiriram kada pročitam neki članak ili vidim zanimljiv video, a tada se pokušam što više upoznati s tom temom – govori nam.
Njegova prva igra sada je dostupna za kupce, a predstavljao ju je i na najvećem sajmu društvenih igara u Njemačkoj.
– Bilo je super, tamo u četiri dana prođe 200 tisuća ljudi, a izlaže oko tisuću izlagača. Reakcije su dobre, mislili su da smo iz Belgije ili Nizozemske jer tamo su to nacionalni keksi. Možda napravimo i Hrvatsku verziju igre, zvat će se Špekulas – kroz smijeh će.
Danijelove preporuke
Iako je kako smo već rekli percepcija igranja društvenih igara tabu, Danijel je mišljenja kako se ljudi samo trebaju opustiti.
– Da, percepcija je takva da se one igraju kada nestane struja, odnosno kada nemaš ništa pametnije za raditi. To naravno nije tako, preporučujem ljudima da probaju, nije sramota igrati društvene igre – kaže i dodaje svoje preporuke za igre s kojima možete početi.
– To su svakako Ticket to Ride u kojoj se gradi željeznička pruga, Azul u kojoj se gradi palača, pa primjerice Kingdomino igra na principu poznatog Domina gdje gradiš svoje kraljevstvo. Igre su to koje se mogu kupiti u dućanima i u našem gradu – zaključuje Danijel.