“Kao trener, s današnjim rezultatom sam nezadovoljan, kao i igračice, jer smo se dobro borili i spletom okolnosti ostali bez boda”, glasila je otprilike izjava trenera RK Podravke Ivice Obrvana nakon još jedne utakmice Lige prvakinja.
Svima koji prate Podravku ove sezone u najjačem europskom klupskom natjecanju jasno je da se ova izjava vrlo lako može primjeniti na više utakmica ove sezone. Kad je riječ o prvoj protiv Krima (23:24), onda je splet okolnosti osam promašenih sedmeraca, kad je riječ o drugoj protiv CSM-a (28:29), onda je splet okolnosti suđenje, kad je riječ o trećoj protiv Metza (35:31), onda je splet okolnosti širina našeg rostera, a kad je riječ o četvrtoj protiv Nykobinga (27:27), onda je splet okolnosti, malo za promjenu – opet suđenje.
Prije nego li krenemo, budimo načisto, bitne su dvije činjenice: Podravka ima gotovo sve najbolje što daje hrvatski rukomet, a trener Ivica Obrvan ukomponirao je respektabilnu, defanzivno vrlo dobru i neočekivano konkurentnu europsku ekipu.
Napadački gard
S obzirom da je Obrvan na jednoj presici rekao da baš ne čita medije, pretpostavljamo da lokalne čita još manje, pa se neće ljutiti na neke prethodne i sljedeće teze. Recimo da nas je na njih zapravo natjerao, kako se kaže “splet okolnosti”.
Jedan od njih je i Obrvanov napadački gard kad smo ga na jednoj od konferencija pitali zašto se u momčadskom sportu općenito – pogotovo hrvatskim ekipama – događaju crne rupe tijekom utakmice u kojima se brzo prospe teškom mukom stečeno. Valjda je mislio da je “meta” eksplicitno na trenerovim leđima. A, nije. Drugi je detalj taj što se svima činilo, osim treneru, da je Podravka kod kuće protiv Nykobinga favorit.
Na temelju igara do Dankinja bilo je jasno da Podravka svim ekipama, malima i velikima, pogotovo u Koprivnici predstavlja problem. Za to je, naravno, zaslužan i trener Obrvan koji je posložio kotačiće, usudit ćemo se reći, gotovo pa idealno – s onime što je imao na raspolaganju. Naravno, govorimo o europskim okvirima, jer nacionalno prvenstvo moralo bi se osvojiti i s povezom na očima. Kod Obrvana nam nedostaje doza sportske drskosti i arogancije koja ne mora nužno biti loše primljena kod njegovih igračica.
Čak naprotiv, može često dodatno dići samopouzdanje. Jer, ovlaš spomenuti da je Nykobing favorit u Koprivnici meni je djelovalo malo “too much”, patvoreno skromno s nejasnim ciljem, osim stvaranja alibija u slučaju poraza ili lošije igre. No, možda sam u krivu.
Crne rupe i suci
Kad je riječ o crnim rupama i spletu okolnosti moramo se dotaknuti onih rekordnih osam promašenih sedmeraca protiv divovskog Krima. Bila je tada prilika uzeti dva boda ekipi koja se kasno “sklepala” i čije su internacionalke još bile umorne od “bukiranog” ljeta. Tu dolazimo do dijela u kojem mislim da su njegove odluke ili (ne)odluke Podravku koštale dva boda. Popularno zvano “krizno upravljanje utakmicom” pokazalo se lošim. Lako je s pozicije komentatora i nakon utakmice biti pametan, no mislim da je ipak trener taj koji na klupi mora osjetiti i vidjeti tko bi trebao i kada izvoditi pa i ponoviti sedmerac, a ne da se sve svodi na sljedeću u nizu. Nisu tri, to je osam fulanih sedmeraca! No, možda sam u krivu.
Utakmica protiv Nykobinga navijačima i simpatizerima “prelila je čašu” pa se na objavama moglo vidjeti kako već zazivaju povratak Antonija Pranjića na klupu prve ekipe. S tim se ipak ne slažem. Ne jer je Pranjić loše rješenje, nego što je Obrvan trenutno možda i najidealnije rješenje. Kako je to moguće nakon vodstva protiv Nykobinga od dva razlike, loptom u rukama i 50 sekundi do kraja da bi na kraju bio remi, pitate se s pravom?
Težak je to kiks Obrvana i njegovo vađenje na suce ima smisla samo zato što se radi o prilično priglupoj odluci sudačkog para. Poklonili su sedmerac Dankinjama na isteku vremena za izjednačenje i nismo sigurni da bi tako bilo da je obrnuto. No, budimo si jasni, Obrvan nije smio dopustiti da do toga uopće dođe. Dva razlike, lopta u rukama i 50 sekundi do kraja i niti mala samokritika? No, možda sam u krivu. Sva sreća da smo u odličnoj utakmici kod Glorie u jednom trenu imali plus 13, jer da se igrala još koja minuta pitanje je bismo li tu upisali, na kraju, sasvim zaslužena dva boda.
Priče o smjeni trenera, unatoč svemu, nemaju nikakvog smisla jer Obrvan mora napraviti tek male “estetske” korekcije, osjetiti ekipu ad hoc, kad se utakmica lomi ili mijenja ritam. Nitko ne kaže da on to ne zna, samo to još nije “ulovio” s ovom Podravkom.