Tužan je život u starosti snašao Dragutina Oroša iz Lunjkovca u općini Mali Bukovec. Prije sedam mjeseci ostao je bez voljene supruge, koja mu je preminula. Da stvar bude gora, preminuo mu je i sin, i to prije devet godina.
– Sve je pretrage obavila, stalno su govorili da nije ništa. A sve što je pojela, povratila je. Otišla je u roku mjesec i pol dana. Eto, ne znam što ću i kako ću dalje potpuno sam – ispričao nam je nesretni Dragutin sa suzama u očima.
Sin je kao mlad obolio od teške zloćudne bolesti, raka kože. Šest godina hodao je po bolnicama i liječio se, a onda preminuo sa svega 43 godine.
– Nemam više nikoga – očajan je Dragutin, koji živi sam u ogromnoj kući koja mu je često puta više zatvor nego ugodan topli dom.
Srećom, zdravlje ga dobro služi, tek mu je malo povišen šećer. Stoga ni sad u mirovini ne miruje, ima ovce i dva psa, pa mu dani prolaze u brizi za njih. Svejedno, često puta se osjeća usamljeno i tužno.
– Ne znam kaj bum napravil. Radio sam u Austriji dugo godina, gazdarica me zove da se tamo vratim i ozbiljno razmišljam o tome. Ostaviti svoj Lunjkovec i otići gdje ti je bolje. Ovdje me više nitko ne čeka – ispričao nam je Dragutin zagledavši se u daljinu.
Najbolji su mu prijatelji dva psa, no najopasniji je Direktor. Ogroman je to pas koji će vas odmah napasti. Tako je skoro stradao i naš fotograf koji je Dragutina pokušao fotografirati u dvorištu preko ograde. Direktor se zaletio i htio ga ugristi za ruku.
– Nikoga ne pušta u dvorište. Ne trebam ni zaključavati kuću koliko je opasan. Nema šanse da vas pusti, nemojte ni ulaziti ako vam je život mio – zaključio je Dragutin.