Zanimljivi ljudi i njihovi zanimljivi hobiji neiscrpan su izvor dobrih priča, a jedna od njih je i naša današnja protagonistica, Koprivničanka Lorena Novak.
I dok je Baby Lasagna u fokus javnosti stavio i popularizirao do tada već pomalo omražene tabletiće, Lorena ima sličnu misiju, javnost upoznati s onime što je u svijetu poznato kao – makrame.
– Davno sam se susrela s ovom tehnikom, no u to vrijeme nije mi se činilo kao nešto čime bih se bavila kao danas. Prvi konkretniji susret bio je kada sam gledajući slike interijera jednog salona za tetoviranje primijetila koliko je taj ukras na zidu promijenio cijeli identitet prostorije – počinje priču o svom hobiju Lorena.
U to je vrijeme još studirala, bavila se drugim stvarima, a onda nakon fakulteta i zaposlenja u njoj se pojavila želja da se bavim nečim kreativnim.
– Falio mi je neki hobi i sjetila sam se makramea, iako tada još nisam znala kako se to točno zove. Počela sam istraživati po internetu, upisivati slične pojmove i tako sam pronašla o čemu se točno radi. Počelo me zanimati kakve sve špage postoje, njihove debljine, vrste i za što je koja pogodna. Kada sam shvatila te neke osnovne principe, naručila sam materijal i počela plesti – kaže.
Plete rukama, a od alata koristi tupu iglu
Njeni prvi radovi odmah su bili nešto što je dio naprednih tehnika makramea. Plete rukama, dok kao pomoć dolazi tupa igla, s kojom provuče ono što prstima ne može.
– Plete s pomoću čvorova koji se kombiniraju dok ne nastane ono što se zamisli. Radi se s tri vrste posebnih špaga, a naručujem ih preko interneta. U svijetu makramea postoji mnogo razina, pa tako i takozvane “premium” špage koje su puno kvalitetnije i s njima se može napraviti i bolji ukras – navodi.
Što se razvijenosti ovog stila tiče, Lorena kaže kako trenutačno ne poznaje nikoga tko se time bavi, kako u našem okruženju, tako i šire.
– Upravo mi je zato i postalo sve to zanimljivo, a mislila sam da će mi vršnjaci reći da sam “baba” jer pletem, ali ispalo je da se svima jako sviđa i zainteresirani su – govori kroz smijeh.
Ideje što će raditi pronalazi na internetu, kao i mnogi i ona voli vrijeme provoditi na poznatoj stranici Pinterest i tamo gledati što sve ljudi po svijetu rade.
– Pronalazim neke modele koji mi se sviđaju, ali nije mi cilj kopirati ih, već započinjem s njihovom idejom, a onda puštam da me pletenje odvede u nekom mom smjeru – priča.
Ako se njen hobi pretvori u nešto ozbiljnije, Lorena kaže kako ima prostora i za suradnju s drugim kreativcima, primjerice cvjećarima.
– Suho cvijeće pogodno je za kombiniranje s makrameom. Može se napraviti vijenac na koji se dodaje cvijeće koje ga upotpuni. Razmišljam i o tome da počnem izrađivati nakit, no njega bih radila tehnikom koja se zove mikro makrame. Njome se izrađuju naušnice, stavlja se mjed, pa to jako lijepo izgleda – pojašnjava.
Bijelom bojom naglašava se minimalizam
Za neke ukrase potrebno joj je duže vrijeme, dok neki nastanu u svega jedan sat pletenja.
– Za prvi, koji je i kompliciran, trebalo mi je nekoliko dana. U njemu se miješaju uzorci, a razlika je u odnosu na neke koji su većinski resice, pa je zahtijevao i više vremena – govori.
Makrame može biti i u bojama, ali ona je izabrala da njezini ukrasi budu bijele boje.
– Bijelom bojom naglašava se minimalizam, zanimljivije mi je tako, izgleda prirodnije. Možda ću raditi i sa smeđom, ali za sada mi je ovo najljepše – kaže te dodaje kako je osim pletenja važno koristiti i drvene, prirodne dijelove kako bi cijeli ukras dobio formu.
Osim što plete klasični makrame, okušala se i u nečem što se naziva micro makrame, a riječ je o izradi nakita.
– Nakit se izrađuje od linhasita, voštane špage od poliestera, a privjesci i perlice su od mjeda – pojašnjava.
Na cijeli proces pletenja Lorena gleda kao na moment opuštanja.
– Pustim si glazbu, odlutam mislima i pletem. Sve to ima neki meditativni segment, večer mi je odličan period za makrame, pa ga tada najčešće i izrađujem – zaključuje priču o svom zanimljivom hobiju.
Ima i još jedan hobi – vozi motor
No, to nije i njen jedini hobi, jer njena su druga ili čak i prva ljubav – motori.
– Nova sam u tome, položila sam u kolovozu ove godine. Vozim Yamaha Bolt 950 koji spada u kategoriju choppera. Ljubav je došla preko tate koji obožava motore – kaže.
Kada je kupila motor, njena majka koja je u početku bila protiv toga, to nije ni znala.
– Kupila sam motor i dovezla ga kući, mama nije znala. Smijala se, mislila je kada sam išla polagati vozački da je to samo neka faza, no eto, motor je sada kod mene – smije se.
Što je to toliko posebno kod motora ne zna ni sama, za nju je to poseban osjećaj.
– Ne znam, nekada imam osjećaj kao da letim, puno mi je prirodnije voziti motor nego auto. Razlika je velika, od same tehničke vožnje do osjećaja. Na motoru sam izloženija, to je određeni rizik, ali s druge strane to je nešto što je jako zanimljivo – dodaje uz poznatu uzrečicu kako voli osjetiti vjetar u kosi.
No, iako se to tako kaže, vjetar u kosi zapravo je ispod kacige.
– Kacigu uvijek nosim, ne samo zbog propisa koji su takvi, već i zbog činjenice što s njom imam više samopouzdanja. Tu su i brojni kukci. U ljetnim mjesecima kada ne nosimo mnogo odjeće muha mi se u vožnji zaletjela u kožu, a to je dosta jaka bol. Tako da neću ni zamisliti kako bi bilo da mi se zalijeću u glavu – mišljenja je.
Motor vozi za svoj gušt
Lorena nije dio neke udruge motorista, više ga koristi za svoj gušt.
– Ne privlači me brzina, najbrže što sam vozila bilo je 105 na sat, ali više volim lagano “kruzati”. Uzmem motor i zaputim se negdje, odem do Šoderice i baš uživam u laganoj u vožnji – opisuje nam.
Motorom bi u budućnosti voljela proputovati i kroz neke udaljenije destinacije.
– Imam prijatelja iz Ludbrega koji putuje svugdje, voljela bih i ja tako. Volim voziti sama, ne volim nekog voziti jer onda imam osjećaj odgovornosti – pojašnjava.
Cura na motoru još uvijek nije prizor koji je čest, s tim se slaže i Lorena, no primijetila je sve veći interes.
– Kada sam polagala, bile su još dvije cure, ali generalno primjećujem da je sve veća želja kod cura za time – zaključuje.
