Gotovo da i nema većeg gradilišta na području naše županije, a da nećete vidjeti djelatnike ili strojeve križevačkog Radnika ili njegovih sestrinskih kompanija.
Ova građevinarska tvrtka s iskustvom dugim 76 godina prisutna je u velikoj mjeri i na gradilištima diljem Hrvatske; njihov portfelj dosta je šarolik, od radova na aglomeraciji, upravnim zgradama kompanija i modernim megaskladištima, do vrtića, zdravstvenih i hotelskih kompleksa. Posluju i u Njemačkoj, 55 godina, a sjedište filijale je u Oberhausenu još od 1979. godine. Bave se i opskrbom plina, ugostiteljstvom, izradom vlastitih oplata…
Godina na izmaku, 2024., bila je poslovno vrlo uspješna za ovu križevačku kompaniju. Prema informacijama koje imamo, čak nešto i uspješnija od 2023. Nju su zaključili s prihodima od 165,7 milijuna eura; to je čak 41,8 milijuna više nego godinu ranije. Lani su, dodajmo i to, ostvarili i neto dobit od 10,3 milijuna eura. Iako se o tome pisalo, vrijedi ponoviti kako Radnik trenutno stipendira oko 50 učenika i studenata, novčano pomažu razne socijalne projekte, u sport godišnje “ubrizgaju” oko milijun eura…
Mirko Habijanec: Udruživanja s drugim kompanijama?
Iza uspona ove kompanije, trenutno druge po jačini hrvatske građevinske tvrtke stoji Mirko Habijanec (77). On će, naravno, njemački skromno, prvi kazati kako to nije istina. Odgovarajući kako je za uspjeh zaslužan cijeli tim; od čistačice, radnika, administracije pa sve do članova Uprave. Ipak, očito je da bez jasne vizije sve ovo ne bi bilo moguće. Osim toga Mirko Habijanec energijom ni izbliza ne odaje svoje godine.
– Mislim da se zapravo radi o dugogodišnjem iskustvu u ovom poslu. To mi vjerojatno olakšava radnu svakodnevicu – reći će Habijanec, no to je očito samo dio istine jer po nastupu, pa i rezultatima, lako će zasjeniti svoje mnogo mlađe kolege menadžere.
Habijanec, kad smo već kod njegova značaja, prije osam godina od krovne menadžerske organizacije Crome primio je nagradu za životno djelo. Nekome bi takva nagrada rekla “stani”, njemu ne. On danas u 2024. godini još uvijek planira dugoročno; kaže kako Radnik u nekom desetgodišnjem ciklusu vidi kao uređen sustav koji se i dalje razvija.
– Tko zna, možda ćemo napraviti i kakva udruživanja s ostalim kompanijama u Hrvatskoj. Vidim svakako veliko ulaganje u kadrove, inženjere svih struka, vlastitu logistiku i tehnologiju – ističe Habijanec i posebno navodi da žele i dalje razvijati proizvodnju svojih oplata te pridodaje zanimljivu informaciju kako trenutno imaju najviše visokih građevinskih kranova u zemlji, njih 30-ak, te da je to “put” kojim treba nastaviti.
Razvijaju povezane kompanije
– Vrlo su nam važne i povezane kompanije. Poput Bistre, Hidroregulacije Bjelovar, Hidroinga Varaždin i ostale koje nastojimo razvijati kako bi što bolje poslovale. Samostalno se širile na zahtjevnom tržištu – dodao je ovaj istaknuti menadžer koji napominje kako Radniku nije cilj iz njih, uvjetno rečeno, “izvlačiti” novac u matičnu kompaniju.
Bilo bi mnogo lakše, tvrdi Mirko Habijanec, da hrvatskim “tržištem” ne cvjeta nelojalna konkurencija i da se natječaji ne dodjelju ne poštujući zakone i prava radnika.
– Malo je kompanija s tolikim stažom u Hrvatskoj, poput Radnika. Nismo mi “oni” koji su jučer osnovali poduzeće i imaju jednog zaposlenog pa dobivaju poslove. Ništa ne dobivamo na “lijepe oči” ili po zaslugama; pa ni zato što, primjerice više od milijun eura kroz razne potopore godišnje vraćamo u lokalnu zajednicu – jasan je Habijanec koji ističe da godišnje kroz javne proračune ide 13-ak milijardi eura za poslove na javnim natječajima.
Smatra kako te nabave nisu regulirane, a inspekcije i istražitelji ne rade posao kako treba. “Naša polupismena birokracija preuzela je propise od Europe. Ni sama ne zna što je preuzela i što bi s time”, oštar je prvi čovjek Radnika. Poentira da oni koji ne poštuju prava radnika iz kolektivnog ugovora ne bi smjeli biti ravnopravni s onima koji to rade; ne bi, kaže, smjeli dobivati poslove na javnim natječajima. Navodi da su problem kompanije s hrvatskim adresama, ali i iz “trećih” zemalja potpisnica sporazuma s EU o javnoj nabavi.
Mirko Habijanec o nelojalnoj konkurenciji
– Kako možemo biti konkurentni cijenom na javnom natječaju ako firma iz zemlje izvan EU svoje radnike plaća triput manje nego mi? U građevinarstvu su plaće nekih 25 do 30 posto ukupne cijene posla – otkriva Habijanec te dodaje da su problematične i neke druge domaće kompanije u kojima su sumnjivi platni razredi djelatnika.
Problem je i činjenica da neke stručne i zahtjevne poslove radi nekvalificirana snaga.
– O isplatama dijela plaće “na ruke” ne treba ni govoriti – napominje šef Uprave Radnika koji je ujedno i prvi čovjek Udruge poslodavaca u graditeljstvu pri HUP-u.
– Naš Kolektivni ugovor sa svim aktualnim izmjenama koji smo dogovorili sa sindikatima vrijedi za sve one koji se bave građevinom. Oni to jednostavno moraju poštivati. Tko ne radi po njemu – nema što raditi u našoj branši, pogotovo kad je riječ o poslovima kod javnih naručitelja. Poštivanje Kolektivnog ugovora mora biti jedna od glavnih stavki kod određivanja uvjeta na javnim natječajima – odriješit je Habijanec.
Uime Udruge kojoj je na čelu, najavljuje od iduće godine nova povećanja prosječne plaće od 10 do 15 posto za radnike u građevini. Cilj je, kaže, približiti se Njemačkoj, dići plaće još barem 50 posto, te raditi na povećanju stručnosti onih koji rade u tom sektoru.
Vlastiti praktikum za kvalitetnu praksu
Kao jedan od velikih problema ističe i nekvalitetan školski kurikulum. Općenito obrazovni sustav, tvrdi, nije uređen da bi proizvodio mlade ljude spremne za posao u građevini. Kako bi riješili problem struke, u Radniku imaju velike planove; gradnju vlastitog praktikuma u Križevcima. U njemu bi, po dualnom sustavu obrazovanja, učenici imali praksu od 50 do 70 posto. Praksa kod obrtnika, malih građevinara, smatra Habijanec nije potpuna i učenici tamo mogu naučiti tek – kazao je slikovito – slagati cigle.
Uz borbu o većem standardu radnika u građevini, u Radniku posebno brinu o tome da njihov djelatnik bude zadovoljan. Treba li, kreditiraju im stambeno zbrinjavanje, pomažu i financijski za liječničke preglede ili liječenje… Naravno, svojim radom to treba i zaslužiti, a to pravo imaju i strani radnici kojih u Radniku nema previše, možda 30-ak, a stižu iz Uzbekistana, Nepala, Egipta, Filipina…
– Kad govorimo o stranim radnicima, posebno onima iz dalekih zemalja moram reći da se institucije nisu pobrinule da njihova prilagodba bude brža i bolja. Sustav nije dobar. Spomenut ću samo početak, a to je učenje našeg jezika. To bi njima trebalo biti besplatno i prvi od preduvjeta za rad. Recimo, “uparivanje” njihovog obrazovanja, to jest struke iz matične zemlje i Hrvatske, to također nije idealno. Nema sustavne brige, da takav radnik provede dva, tri tjedna prilagodbe pa da dobijemo koliko, toliko spremnog radnika kojeg možemo upoznati s poslom i od njega očekivati nešto konkretno – kazuje Habijanec.
Značajni projekti u regiji
Ipak, iza Radnika je godina velikih projekata. Značajna suradnja, kad je riječ o našem kraju, je s Podravkom. Nakon obnove uprave u Starčevićevoj u studenom je otvoren novi logističko-distributivni centar.
– Poslove na velikim projektima radili smo točno, kvalitetno i odgovorno i zato nam je Podravka i dala povjerenje za LDC – priča naš sugovornik.
Križevačka firma gradila je konstrukciju i objekt, a tehnologiju unutar nje druga kompanija. Habijanec navodi kako se radilo po noći i po danu, te da se kod gradnje LDC-a dogodilo nešto neviđeno, sve betonare u regiji su jedno vrijeme bile angažirane za proizvodnju betona jer su dnevno ugrađivali oko 2000 kubika. Radnikove strojeve možemo vidjeti i na gradilištu najmodernijeg budućeg vrtića u Hrvatskoj, onog na Bajeru. Krenuli su i s radovima na revitalizaciji dvorca Inkey u Rasinji, dobili su posao modernizacije i dogradnje toplica u Daruvaru, obnovu hotela Bellevue na Plitvicama, hotelskog kompleksa na Rabu koji samo u prvoj fazi vrijedi velikih 54 milijuna eura. Habijanec otkriva kako je Radnik trenutno prisutan na čak 45 gradilišta, a nešto više od toga i njegova povezana društva.
Dojma smo da bi naš sugovornik volio, iz osobnih razloga, da je prisutan na još jednom gradilištu, a to je hotel Kalnik u Križevcima. Naime, obnova hotela prijavljena je na fondove NPOO-a i za to je dobiveno skoro pet milijuna bespovratnih eura. Upravnu zgradu rade samostalno, a hotel koji su sami prijavili – ne smiju po zakonu. Hotel obnavlja tvrtka Kamgrad koja radi i brzu cestu prema Kloštru Vojakovačkom.
Hotel ipak ne gradi Radnik
– To je još jedna štetna birokratska odredba. Za hotel čija obnova košta 10-ak milijuna dobili smo skoro pola iznosa. Pola dajemo mi, vlastitog novca. A, ne smijemo to raditi mi nego mora netko drugi. Mi bismo to s našom operativom i iskustvom, recimo “pojeli za doručak” – bio je slikovit Mirko Habijanec koji pridodaje kako bi grad trebao dobiti novi hotel otprilike u polovici sljedeće godine, prije ljetne sezone.
