Mansour El Bahtity već gotovo 40 godina skrbi o stanovnicima Hlebina, no i mnogih okolnih općina.
Krajem prošle godine, njegov dugotrajni i profesionalni rad prepoznale su i kolege iz liječničke struke dodijelivši mu zasluženu diplomu za osobit doprinos medicinskoj znanosti i zdravstvu.
Omiljeni doktor, priznanje je primio tijekom svečanosti dodjele godišnjih odličja Hrvatskog liječničkog zbora u Zagrebu.
– Svaka županija predlaže jednoga liječnika za priznanje. Što znači da je županijski odbor predložio mene za dobivanje nagrade na državnoj razini. To je jedna velika čast koju sam dobio. Nema tih novci koji bi to mogli kupiti. Bio sam ugodno iznenađen dok su mene predložili, a posebno dok sam dobio priznanje – kazao je omiljeni doktor te dodao kako mu je sama nagrada uručena prilikom obilježavanja 150 godina rada Hrvatskog liječničkog zbora.
Malo je falilo da ne završi u Engleskoj, no prst sudbine htio je da dođe u tadašnju Jugoslaviju
Mansour ističe kako je medicina njegova velika ljubav.
– Brat mi je financirao studiranje i kad sam odabirao fakultet kazao mi je da idem studirati što god želim, predlažući mi da idem na strojarstvo. Imao je u planu da otvorimo zajedno nekakav servis. No ja sam rekao da želim u medicinu jer volim ljude i volim pomagati. Tako da mi ni jednog trenutka nije bilo žao što sam se odlučio za medicinu – pojašnjava.
I sam odabir Hrvatske, odnosno tada Jugoslavije bio je slučajnost. Pojašnjava kako je trebao ići u Englsku te se u posljednji trenutak na nagovor prijatelja prijavio i za Jugoslaviju.
– Rekao sam da ću otići studirati u zemlju koja mi prva odobri vizu. Bila je to Jugoslavija – govori te pojašnjava kako mu je drago što je tako završilo.
Rekao mi je kolega da u Hlebinama neću izdržati ni pola godine
Završio je tada u Zagrebu na studiju, a nakon studija završio je u Hlebinama. Pojašnjava kako mu je izrazito drago što je došao upravo u ovo selo koje je i danas njegov dom.
– Kad sam došao u Hlebine, jedan kolega koji poznaje moju narav rekao je da neću izdržati u Hlebinama izdržati ni pola godine. Bio sam jako prgav, a takvi su i stanovnici ovog sela. Tako da je mislio da ćemo se brzo posvaditi i da ću brzo pokupit stvari i otići iz ovog mjesta – u šali govori.
Od tih šest mjeseci koji mu je kolega predviđao prošlo je gotovo 40 godina. Dodao je kako je prihvatio stanovnike sela, ali i da su oni njega prihvatili.
– Nikad ih nisam gledao kao svoje pacijente, samo da obavim posao i da idem dalje. Moji pacijenti su kao članovi moje obitelji i sve tako gledam. Nikad nisam gledao ljude jesu li bogati ili siromašni, crni ili bijeli. Nikad nisam radio nikakvu razliku među njima i nikad nisam se postavio da sam ja doktor, a da je onaj tko dođe moj pacijent. Već kao da je došao član moje obitelji kojem treba pomoć. Uvijek pokušam se pošaliti s pacijentima, okrenuti na šalu da bude opuštena atmosfera – pojašnjava.
Zahvalan sam na dobivenim priznanjima
Dodaje kako svaki čovjek ima svojih vrlina i mana.
– Kako ja tako i moji pacijenti. Oni su mene prihvatili kakav ja jesam, kao što sam i ja njih prihvatio. Zato su moji pacijenti moja obitelj – ističe.
Što se tiče samog priznanja liječničke struke, ali i priznanja Općine Hlebine, govori kako mu je iznimno zahvalan na oba priznanja.
– Meni je jako drago da kolege cijene moj rad. Drago mi je da su Hlebinčani prepoznali da sam dao dio života selu. Jedno vrijeme sam bio u politici, doveli smo vodu, plin i ni jednu lipu nisam uzeo nikad za to. Nisam čak ni putne naloge pisao, kad sam išao. Sve sam to radio za dobrobit mojih Hlebina. Hlebine su mi u srcu – pojašnjava.
Imam puno znanja koje mogu prenijeti mlađim kolegama
Na pitanje do kad će se baviti medicinom i pomagati svojim sumještanima, kao iz topa odgovara sve dok će mu Bog dati zdravlja.
– Zakupio sam dodatan prostor i nadam se da ću uspjeti naći nekog mladog kolegu ili kolegicu kojoj ću prenijeti svoje znanje kako bi netko ostao tko bi brinuo o mojim Hlebinama. Imam puno iskustva koje mogu prenijeti kolegi tako da me netko naslijedi i da Hlebine imaju i dalje svojeg doktora, a mladi kolega ili kolegica svoj kruh. Kad bi uspio dobiti mladog kolegu da preuzme moj posao, tada bi se ja posvetio više mojoj velikoj ljubavi akupunkturi i tako nastavio brinuti o mojim ljudima – zaključio je.
Povodom dodjele priznanja struke, Općina Hlebine također je nagradila jednog od svojih najnesebičnijih mještana sa prigodnim priznanjem. Nagradu uime Općine Hlebine doktoru El Bahtityu uručila je načelnica Božica Trnski.
– Ovo je mala zahvala od strane Općine i svih njezinih mještana. Priznanjem smo željeli zahvaliti našem doktoru na nesebičnosti koja traje dugi niz godina – kazala je Trnski.
