Fotografije izložbe sreća/happiness autorice Astrid Nox prikazuju romsku nomadsku obitelj koju je zatekla na putu iza koprivničkog groblja koji vodi prema Koprivničkom Ivancu u ljeto 1998. godine.
Izložba fotografija sreća/happiness autorice Astrid Nox otvorena je prekjučer, u petak, u koprivničkom Kulturno-kreativnom centru Pixel.
Izložene fotografije prikazuju jednu romsku nomadsku obitelj koju je A. Nox zatekla na putu iza koprivničkog groblja koji vodi prema Koprivničkom Ivancu u ljeto 1998. godine.
– Dogodilo se čudo. Vrlo rijetko se dogodi da imate sreću da se neke stvari poklope. Ljudi se daju slikati, imate svijetlo, predmete koje oni imaju takve kakvi jesu, tamo ne možete režirati. Onako je kako je. Ne pričate neku priču koju interpretirate fotografski nego snimate ono što jest takvo kakvo jest u tom trenutku i to je predivno jer se dogode ovakve fotografije – rekla je A. Nox.
Ove 18 godina stare fotografije, kaže autorica, predivne su zato što svjedoče o jednom vremenu, o jednoj obitelji, o jednoj sreći, a nastale su potpuno slučajno.
– Vidjela sam ženu s djetetom. Pitala sam smijem li je fotografirati. Ona je pogledala svog supruga i on je klimnuo da može. Vidim i njega s konjem, mamu i tatu s kolima. Obitelj mi je dala 40 minuta i snimila sam ukupno 24 snimke – kazala je autorica i dodala kako upravo fotografija žene s djetetom podsjeća na Dorotheu Lange i fotke iz američke depresije ili bogorodicu sa svojim malim Isusom.
Umjetnost i kultura, kaže A. Nox, su sjemenke, a onog trena kad bacite sjemenku, ona počinje rasti, a tako su i ove fotografije narasle u jednu veliku priču. Naime, prilikom izrade probnih otisaka autorica je srela kolegu novinara kojem se prča činila zanimljiva i o tome je napravio priču, a ispostavilo se da njena studentica piše na portalu romske zajednice.
– Ovaj dječak koji je na pozivnici, iz prave nomadske romske obitelji, danas ima 18 godina. Pokušat ćemo ga pronaći putem tog portala – istaknula je A. Nox.
Razmišljajući o cijeloj priči, postavila si je pitanje imaju li romske obitelji obiteljske albume, imaju li fotografije kada su bili mali, fotografiraju li se uopće i kako. Upravo stoga, napravila je obiteljski album ove nomadske obitelji i čuva ga kako bi ga jednog dana, ako ga pronađe, poklonila plavokosom dječaku s fotografije.
