U srednjem vijeku gubu se smatralo kaznom za grijehe. Mislilo se da su bolesnici kažnjeni za preljub, a takvo mišljenje je nastalo zbog sifilisa, jer je ta bolest tada bila znana kao guba, a također uzrokuje mrlje na koži.
Broj života koje je ta pandemija odnijela diljem svijeta procjenjuje se na oko 75 milijuna ljudi, odnosno oko polovice tadašnjeg stanovništva Europe.
Stalna životna opasnost često je ljude dovodila do ludila, tjerajući ih da žive za trenutak, a pandemija je bila poznata pod nazivom Crna smrt ili Crna kuga. Koža oboljelih bi pocrnila zbog potkožnog krvarenja, no naziv se odnosio na figurativno značenje crnog, odnosno mračno, turobno, užasno.
Upravo takvim se danas opisuje i srednji vijek, najmračnije razdoblje u ljudskoj povijesti, što najbolje i najdetaljnije dočarava koprivnička megamanifestacija Renesansni festival, najveća u ovom dijelu Europe.
Jedna od najpopularnijih, ali i najstrašnijih atrakcija na festivalu je selo gubavaca. Svi ih dolaze vidjeti, iako im tjeraju jezu i strah u kosti.
Uvjerljivo nose titulu najgadljivijih i najodbojnih sudionika festivala. Gubavaca je desetak iz raznih mjesta u Podravini, što djece, što odraslih, na manifestaciji sudjeluju već treću godinu zaredom, a interes za posjet njihovom selu ne jenjava. Iako, nitko im ne ide preblizu.
– Kako uspijevamo biti tako gadljivi? Nakon isprobavanja raznim tehnikama, našli smo recept. Mazali smo se šminkom, no neuspješno jer se na suncu sve otopilo. Probali smo čokolinom i čokoladom, a onda su nas oblijetale pčele i muhe. I tada mi je sinulo – priča nam Maja Barić iz Sigeca, voditeljica skupine gubavaca.
Naime, došla je na ideju da uzme želatinu, otopi ju u vodi i u nju stavi malo pudera da dobije boju kože.
– Ispalo je odlično! Želatina se osuši na suncu, a izgleda kao grozne gube po koži, još se malo i ljušti – smije se Maja.
U usta stave ekstrakt od maline da im budu crvena, a s malo soka od cikle dobije se dojam krvi. Još kad se zamotaju u ‘prnjke’, u ruke uzmu kosti i lutke… Ne zamjeraju ljudima što im se gade.
Njihovo je selo smješteno pod mostom, gdje imaju svoju ‘bajticu’.
– Tamo samo dva dana od jutra od mraka i stvarno svašta doživimo. Nevjerojatno je koliko ljudi prođe kroz taj most s namjerom da vide gubavce. Posjetitelji su oduševljeni, još kad malo padne mrak, doživljaj je još stvarniji. Mi smo baš onako gadljivi, a stvarni i to je ljudima fascinirajuće – priča nam Maja.
Kaže da je lani most bio prepun cijeli dan, a još su im u ponoć vikali da izađu van da ih vide.
– Gledaju nas i djeca i stariji, istodobno se dive i zgražaju, smiju se, pomiješani su im osjećaji. Nisu sigurni bi li nam prišli ili ipak bolje ne. Jedan nas je čovjek pitao imamo li stvarno gube – smije se Maja.
Za još bolji dojam imaju i vrtlicu ili ružaljku koja stvara odbojan zvuk, a gubavcima je služila kad su iz izolacije došli u selo, da bi upozorili ljude da ne izlaze.
Ispod mosta se stalno dimi što stvara dodatni efekt jeze. Gubavci si kuhaju juhe od ostataka hrane te oglodanih kostiju.
Posebna je atrakcija hranjenje gubavaca kada im kralj s mosta na užetu spušta hranu, da se ne zarazi.
– On ustvari iz nas radi ‘bedake’. Baca nam kosti, malo odgrizne kobasicu pa nam baci, daje nam grožđe, većinom ostatke, a mi se bacamo po hranu – priča nam Maja.
Dostavljanje hrane gubavcima možete pratiti u subotu u 17.30, a u nedjelju u 18.45 dostavit će im večeru.
Upozorenje: Ako ste slabog srca, ne približavajte se njihovoj nastambi.
Izvor podataka: Wikipedia
https://www.facebook.com/epodravina/videos/10155683274809173/
