Prva subota u listopadu tradicionalno je rezervirana za obilježavanje Dana ružičaste vrpce, humanitarnu akciju posvećenu podizanju svijesti o raku dojke, kao najčešćem raku u žena, te važnosti njegovog ranog otkrivanja i liječenja. Liječnici napominju kako je rak dojke najčešći zloćudni tumor u žena i čini 32% svih tumora.
Aniti Vrbnjak (52) iz Koprivnice 12 milimetara izokrenulo je svijet naglavačke nakon dijagnoze karcinoma dojke u 51. godini života. No iz susreta s opakom bolešću izašla je kao pobjednica.
– Nakon pet mjeseci od posljednje kontrole, u svibnju 2020. godine, zapeklo me ispod pazuha. Odmah sam otišla liječniku koji me uputio na punkciju. Nalaz je pokazao karcinom dojke, liječnica mi je to kazala bez okolišanja. Kad sam suprugu i djeci izrekla dijagnozu, briznula sam u plač, i to popodne otišla na posao, nekako sam odagnala loše misli. Doživjela sam nevjericu, jer sam redovito radila mamografiju i ultrazvuk, što je pomoglo da sam danas tu – započela je svoju ispovijest hrabra Anita kojoj su ogromna potpora bili suprug i troje djece.
Ipak, tada joj njihova podrška nije bila dovoljna te je potražila dodatnu pomoć psihijatra. Ubrzo je stala na noge i krenula u veliku borbu. Pristupila je liječenju na KBC-u Rebro kod onkologice dr. Tajane Silovski.
– Liječnici su napravili pretrage, biopsiju. Kvržica je bila veličine 12 milimetara. Prošla sam dosta intenzivno liječenje, primila 16 kemoterapija i 21 zračenje, pritom sam svakodnevno putovala u Zagreb. Zatim je učinjena poštedna operacija u kojoj je odstranjeno samo mjesto tumora. Izvadili su mi i limfne čvorove koji su bili negativni – priča napominjući da joj je dodatan šok bio opadanje kose.
– Nosila sam periku, kupila turban i marame u veselim bojama, roznoj, šarenoj – kazala je Anita optimistično.
Povezala se s oboljelim ženama preko društvenih mreža…
– Jako sam društvena i nisam tajila bolest, nego sam se uključila u grupe potpore na Facebooku, tamo sam dobila puno informacija, razjasnila nejasnoće. Pridružila sam se i Udruzi Nada gdje mi je pruženo mnoštvo korisnih informacija u vezi daljnjeg liječenja te sam upoznala divne žene koje su mi pružile veliku podršku – kazala je Anita koja za predsjednicu Željku Zetović ima samo riječi hvale.
Od svih mogućih komplikacija ostao je limfedem, a radi se oteklinama koje se obično javljaju u jednoj od ruku ili nogu.
– Redovno idem na limfne drenaže, plivam, svakodnevno vježbam ruku, radim redovite kontrole kod dr. Ive Kardum Fucak, onkologije u koprivničkoj bolnici, koja mi je pružila riječi utjehe i poduzela sve što je u njezinoj moći za moje zdravlje – istaknula je Anita te svim ženama poručuje da rade samokontrolu, za svaku promjenu koju osjećaju odu na liječnički pregled, jer samo tako postoje velike šanse za ozdravljenje.
Snagu je crpila iz obitelji.
– Okolina, vaša obitelj, oni vam svakako mogu biti velika podrška, i prekrasno je kad ih imate kao podršku. Ja sam ih imala i hvala im na tome, ali sam znala i osjećala da svoju snagu i hrabrost imam u sebi i da taj dio ja sama moram iz sebe izvući – napominje.
Iskustvo bolesti stavilo ju je u poziciju na kojoj može pomoći i poslužiti kao inspiracija drugim ženama.
– U to sam vrijeme razgovarala sa ženama koje su prolazile kroz to što sam ja netom završila, i zapravo sam osjetila koliko oboljelim ženama znači kad vide pored sebe nekoga tko je sve to prošao i danas je dobro. Žene se javljaju sa svojim iskustvima, imaju različita pitanja, ali sve nas, kad se suočavamo s dijagnozom, povezuje jedna riječ, a to je strah. Normalno je da se bojimo, da smo šokirane. Samo nas tri s posla smo oboljele u vrlo kratkom roku od dva mjeseca. Viđale smo se na radnom mjestu, no bolest nas je zbližila, tako da se sada nađemo i na kavici gdje razmjenjujemo probleme i lijepe događaje i ti razgovori nam jako koriste – ističe Anita.
Čitavo vrijeme održao ju je vedar i pozitivan duh, gledanje unaprijed.
– Jako volim život, kad se probudim i kad vidim sunce, uživam. Ponosna sam na sebe, borac sam. I ako sam na trenutak pala, brzo sam se podigla. Moj je životni moto – voli život koliko god on težak bio. Za mene to sve san s vjerom da se više neće ponoviti – zaključila je naposljetku optimistična i hrabra Anita Vrbnjak.
