Koprivničanka Antonela Lamešić (29) svoju je sreću pronašla u Austriji, gdje u struci kao radni terepeut radi više od godinu dana.

Nakon samo dva intervjua dobila je posao, uskoro joj se pridružio i dečko i nema ni najmanju želju vratiti se u Hrvatsku. Prednost je mala udaljenost pa Koprivnicu posjećuje jednom mjesečno.

Zašto si odlučila otići u inozemstvo? 

Poslovi koji su se nudili u Hrvatskoj u mojoj struci nisu bili ono što sam očekivala od svog zanimanja, tj. nisu imali potencijala da mi kao radnom terapeutu pruže izazov da se razvijem u struci, steknem nova znanja, idem na edukacije.. Još jedan od razloga je i taj što je moje zanimanje u Hrvatskoj slabo poznato, a to automatski znači i manje cijenjeno i slabije plaćeno. Savršeno njemački pa su Austrija i Njemačka dolazile u obzir. Austrija je pobijedila, blizu je, savršeno je uređena. Sam postupak počeo je mojom odlukom na taj korak, pa sam položila ispit na Goethe institutu kako bi dobila dokument o poznavanju jezika.

Koliko je trajao postupak prikupljanja dokumentacije?

Slijedi postupak prikupljanja hrpe papire i borbe sa Hrvatskom birokracijom, prevođenje dokumenata na njemački kako bi mogla obaviti nostrifikaciju i dobiti priznanje da mogu legalno izvršavati svoj posao u Austriji. Nakon što je iz Beča stiglo priznanje o priznavanju diplome, nisam se žurila, imala sam posao u Hrvatskoj. Tek nakon godinu dana počela sam se aktivno javljati na oglase koje sam nalazila preko njihovih internet stranica. Poslala sam 10-ak zamolbi, otišla na dva intervjua i na drugom dobila posao.

Što si radila ranije, što sada radiš?

I u Hrvatskoj sam radila poslove u struci,  kao radni terapeut, samo što te u Hrvatskoj u privatnim firmama tjeraju da radiš sve i svašta, da te iskoriste do maksimuma. Sada radim kao radni terapeut u jednoj klinici za rehabilitaciju, na odjelu intenzivne rehabilitacije djece s posebnim potrebama.

Kakve su plaće, standard? Na što odlazi najviše novaca, koliko ostane? 

Plaća za moj posao je daleko bolja nego u Hrvatskoj, osim toga zakonom su propisane 13-a i 14-ta plaća. Standard je naravno nešto viši sukladno s plaćama. Radim naporno i za to dobijem plaću, novac ide na uobičajene potrebe stanovanja i hrane, a ostane dovoljno da si ispunim dodatne želje i stavim nešto na štednju.

Dolaziš li često kući, obzirom na malu udaljenost? 

Dolazim prema potrebi, dok su u Koprivnici neki rođendani i druženje, u posjet obitelji. U prosjeku bi rekla da dođem svaki treći vikend.

Gdje živiš, s kim dijeliš stan, koliko košta stanarina?

Živim u jednom selu nedaleko austrijsko-slovenske granice, do grada u kojem radim imam 10 kilometara. Prvi veći grad je Graz, udaljen 80 kilometara. Živim s dečkom koji je nakon pola godine došao za mnom. Stanarina je 420 eura, sa svim uključenim režijama.

Je li odlazak bio težak? Vuče li te srce doma?

Sam odlazak nije bio težak, osim početne faze prilagodbe na novu situaciju i radno mjesto, ali i to je prošlo nakon mjesec dana. Budući da do Koprivnice imam 110 kilometara udaljenost nije problem, ako se zaželim sjednem u auto i dođem.

Kakvi su ljudi, život općenito, izlasci, kave, ritam života?

Austrijanci su jako ljubazan narod, pristojni, mirni i tihi. Budući da sam odmah uz austrijsko-slovensku granicu ima dosta Slovenaca, Mađara a i pokoji Hrvat. Radno okruženje je multikulturalno tako da ne mogu pretjerano govoriti o tome kakvi su Austrijanci. Budući da živim u maloj sredini, a radim u gradu sa cca. 1500 stanovnika koji je orijentiran na termalni turizam, nema užurbanog života. Izlasci me iskreno ne zanimaju, kad dođem u Koprivnicu nadoknadim taj dio.

Jesu li cijene odjeće, hrane i ostalih potrepština veće ili manje, obzirom na Hrvatsku?

Standard je viši pa su i cijene nešto više. Režije su mi uključene u stanarinu tako da i ne znam i ne brinem koliko gazda odvaja za struju, grijanje i slično. Odjeću kupujem djelomično u Austriji a i u Hrvatskoj, ne bih rekla da ima neke veće razlike. Hrana je definitivno skuplja u Austriji, posebno meso. Često znamo otići u Sloveniju u kupnju prehrambenih proizvoda jer se može uštedjeti. Internet plaćam 20 eura mjesečno, a 10 eura mjesečno potrošim na mobitel.

Kakav je zdravstveni sustav?

Odličan! Sve je jako brzo i efikasno, zdravstveni radnici su ljubazni i nasmijani. Termini se mogu dogovarati preko e-maila, kao i puno drugih stvari u Austriji. U čekaonicama nema trosatnog čekanja i guranja preko reda.

Planiraš li se vratiti u Hrvatsku?

Definitvno planiram ostati. Sviđa mi se ovako, inače ne bih bila ovdje. Ovo je jedna od boljih odluka koje sam donijela u životu.