U vrijeme berbe, u voćnjaku obitelji Đinđić iz Ludbrega, uvijek ima mnogo posla. Nashi, odnosno azijska kruška, je rodna kruška pa su stabla pretrpana plodovima koji, na prvi pogled, izgledaju kao jabuke. Obično su žute ili smeđe boje, sočnog hrskavog okusa i vrlo aromatične.
Naime, prije nekoliko godina, na jednom sajmu, Borivoj Đinđić naišao je na neobičnu sadnicu za koju do tada nikada nije čuo. Zainteresirao se, pa je ‘za probu’ dvije posadio u svome dvorištu. Radilo se o sadnici azijske kruške nashi koja je već iduće godine urodila brojnim i slatkim plodovima.
Shvatio je kako je ova voćka, ne samo bujna i rodna, nego i otporna. Odlučio je proširiti priču i posaditi pravi, veliki voćnjak.
– Budući da se naše podneblje pokazalo pogodnim za rast biljke, iz Italije sam 2008. godine dovezao 350 sadnica. Ova azijska kruška uopće nema prirodne štetnike koji, inače, idu na domaću krušku te je ne treba prskati – kaže Borivoj koji iza svoje kuće u Ludbregu ima voćnjak s oko 370 stabala i koliko zna, jedini je veći proizvođač ove kruške u Hrvatskoj.
Inače, plodovi nashija su slični jabukama, a okusom više nalikuje kruškama pa neki, stoga, pogrešno misle da je riječ o križancu između te dvije voćne vrste. Riječ je zapravo o kruški koja je posebno zanimljiva dijabetičarima, jer ne podiže glikemijski indeks.
– Kod nas je ovo voće dosta nepoznato, ali ima ljudi koji ga uzgajaju. Radi se o vrlo ukusnom, ali iznimno zdravom voću. Plodovi su bogati s više vrsta vitamina, pomaže u reguliranju šećera – nashi sadrži 50 % manje glukoze od krušaka, smanjuje količinu otrovnih tvari u tijelu, a zanimljivo je da ublažava učinak alkohola i pomaže kod mamurluka – kaže Boro.
Nashi je prepoznatljiv po točkicama, a mi smo se uvjerili da je voće izrazito sočno.
– Dok je supruga bila živa, htjeli smo s nashijem napraviti ozbiljniji posao, radili smo pekmeze i sokove, čips, svašta isprobavali, no danas je ideja ostala samo na razini hobija. I unatoč tome, imam najveće količine tog voća možda čak i u Hrvatskoj, a najčešće prodajem svježe na tri zagrebačke tržnice – govori nam.
Nashi je vrlo otporna voćna vrsta i, zapravo, idealna za vrtlare koji uzgajaju na organski način.
– Nema štetnika, jedino ju napadaju ose i stršljani, kao svo slatko voće. Vrane ju obožavaju, čine dosta štete, jer mi strgaju grane – govori i otkriva nam kako je došao na ideju kako riješiti taj problem.
– Snimio sam na CD zov jastreba i CD player stavio u voćnjak. Zvuk tjera vrane, škvorce i trenutno ih nema, splaši ih – kaže.
Voćnjak je podijeljen na različite sorte. Borivoj uzgaja šest sorti, no nashi kruška na svijetu ima preko 300 sorti. Ne dozrijevaju svi u isto vrijeme, pa se berba obavlja u nekoliko navrata. Bere se ručno, pazeći da se ne ošteti plod. Zrioba prve sorte kod Đinđićevih počinje, inače, od 15. kolovoza.
Drvo rano cvate, što znači da su nashi kruške posebno osjetljive na niske temperature i mrazove koji im mogu naškoditi.
– Proljetos su obilato cvale, mislio sam da će isto tako i roditi, no suša je učinila svoje. Prije pandemije i mrazeva znao sam ubrati nekoliko tona, a najviši urod je bio devet tona – otkriva.
Ovo egzotično voće ima povijest staru 3000 godina, a stari samuraji u Japanu nosili su ga sa sobom dok su išli u borbe, umjesto vode, te se naziva ‘sveta voda’.
– Zrele nashi kruške su najbolje. Ne zovu ih uzalud ‘voće bogova’ i ‘piće na peteljci’ – zaključio je Borivoj Đinđić.
