Napokon ste prelomili, u glavi odlučili, izdvojili novac te kupili dugo potrebni komad bijele tehnike. A potom se isti pokvario, što vas je nagnalo na razmišljanje kako se nekada tako nešto nije moglo dogoditi jer je, eto, sve bilo bolje? Sigurno niste sami. Kada do toga dođe, zovete majstora.
Odnosno, možda zovete Matiju Kuhara, vlasnika servisa kućanskih aparata, koji će doći i popraviti hladnjak, perilicu rublja, perilicu suđa, usisivač, napu ili zamrzivač.
– Prije su svi aparati bili kvalitetni. Danas se, ovisno o cijeni, kvaliteta jasno vidi. Ljudima preporučujem da ne kupuju najskuplje, ali ni najjeftinije, već zlatnu sredinu. Recimo, aparat koji košta između 3000 i 4500 kuna. Sve iznad ljudima ne treba jer većinu mogućnosti ni ne koriste. Ispod toga je, pak, aparat od kojega ne možeš očekivati ne znam što – objašnjava Kuhar.
Na tome tragu nerijetko možemo čuti tvrdnju prema kojoj se današnji aparati, nekim čudom, pokvare usporedno s istekom garancije. Prema Kuharu, to nije istina. Jednostavno, aparati kao ni način njihove upotrebe nisu jednaki, pa sukladno tome dolazi do različitih kvarova u različitim trenucima.
Vešmašine – stare ili nove?
Osim što ga znaju kao nogometaša i osobu koja je u djelo provela predivnu i nezaboravnu prosidbu, prezime Kuhar na ovome je području sinonim za popravak, uzevši u obzir da je njegov otac servis pokrenuo još 1993., a on naslijedio 2009. godine. U danima obilježenim zajedničkim radom gledao je, slušao, zapisivao i pamtio.
– Odmalena sam se vidio u tome. Završivši za elektromehaničara, rano sam se opredijelio za posao koji nije težak, ali jest zanimljiv. I ima ga puno – kaže Kuhar, dodajući kako teren za njega podrazumijeva prostor do Međimurske županije na jednu, Ludbrega na drugu te Bjelovara na treću stranu.
Na temelju prikupljenog znanja tvrdi kako je elektronika najveći problem današnjih aparata. S druge strane, hladnjaci ostaju bez plina ili se pojavljuju problemi s kompresorom, zaštopavanje muči perilice suđa i sušilice, a otkrio je da je učinkovitost sredstava koje koristimo, bilo skupljih ili jeftinijih, zapravo ista. Ovisi isključivo o tome koliko je pojedinac spreman izdvojiti. Usto, nas su posebno zanimale perilice rublja, odnosno vešmašine.
– Kad znaš, svejedno je slažeš li novu ili staru. Mogao bih reći da su prijašnje bile bolje. Razlog je što tehnologija nije bila tako dobra. Ranije su imale 400 okretaja, mogle su se bez problema vrtjeti jako dugo. Nove imaju 1400, jasno je da će se brže strgati. Kupite li danas uređaj za 3000 kuna, mijenjat ćete ga za par godina. Ne isplati se ulagati u veće popravke – pojasnio nam je Kuhar, dodavši kako je najstarija vešmašina koja je došla u njegove ruke datirala čak iz 1967. godine.
– Svemirski brod za današnje, zamjenski se dijelovi više nisu mogli pronaći – kaže.
Što donosi budućnost?
Nerijetko, a tako i na dan našeg razgovora, radeći provede desetak i više sati dnevno. K tome vodi papirologiju koju, uz smijeh govori, ne može ni pogledati. Razlog je to zbog kojega, uz praktikanta kojega sada obučava, želi zaposliti još jednu osobu. No, zasad je na podravskome području nije uspio pronaći.
– Želim preseliti i proširiti posao kako bismo mogli funkcionirati na dvije strane. Ovako je ludnica – zaključuje.
